Iako jedna rečenica u tekstu ”Šminkanje monstruma”, Andreja Nikolaidisa, istrgnuta iz konteksta, može da izgleda kao govor mržnje i zagovaranje nasilja, tekst mora da se sagleda u celini, pa da se vidi da je njegova suština u tome da se ne zaboravi genocid u Srebrenici, da se ne zaboravi da su i Republika Srpska i Srbija za njega odgovorne i da je tekst zapravo krik protiv ponavljanja takvih stravičnih zločina, kojima na žalost obiluje ljudska istorija.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, prilikom razlikovanja između govora mržnje i dozvoljenog slobodnog izražavanja koje obuhvata i dozu pretjerivanja, provokacije i čak vrijeđanja, razmatra da li autor izjave namjerno širi rasističke ili netolerantne ideje ili pokušava da doprinese javnoj debati o pitanju od javnog interesa. Odgovor na ovo pitanje se traži na osnovu konteksta izražavanja. Pri tom se vodi računa i o tome da li izjavu daje političar, koji je dužan da bude obazriviji u svojim nastupima, ili ne. Nikolaidis, iako savjetnik predsjednika Skupštine, nije političar, već književnik već izgrađenog provokativnog stila, pa u tom smislu on nema obavezu da se posebno kontroliše. Drugo je pitanje da li sve njegove provokativne izjave koriste ili ne onome čiji je savjetnik, ali to nema veze sa pravom na slobodno izražavanje samog Nikolaidisa.

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorka NVO Akcija za ljudska prava

Tekst ”Šminkanje monstruma” Andreja Nikolaidisa: http://www.portalanalitika.me/politika/komentari/47926-minkanje-monstruma.html