Odluka Područnog organa za prekršaje u Podgorci da izvršnu direktoricu udruženja građana MANS Vanju Ćalović kazni sa 550 eura zbog navodnog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti – poljupcem, postaće još jedan primjer apsurda i narušavanja vladavine prava u Crnoj Gori.

Vanja Ćalović je drakonski kažnjena, zasada nepravosnažno, zbog navodnog ometanja policajca poljupcem. Istovremeno pojedinim policajcima i stražarkama u zatvoru uslovnim osudama je pravosnažno oprašteno čak i prebijanje! Oprošteno je tako, na primjer, u samo jednom slučaju, Ivezić, udaranje više puta otvorenom šakom i pesnicom u glavu, udaranje više puta pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela i potres mozga! Ovaj i slični slučajevi, kao što je i oprošteno prebijanje Vladane Kljajić u ZIKS-u, opisani su u izvještaju Akcije za ljudska prava o procesuiranju zlostavljanja i mučenja u Crnoj Gori.[1]

Čak i kada budu osuđeni za zlostavljanje građana, državni službenici Crne Gore najčešće dobijaju neadekvatno blage kazne za svrhu prevencije torture – uslovnu osudu ili najniže kazne zatvora, koje se onda ili neosnovano dodatno ublažavaju ili ukidaju u postupku po žalbi ili ih pomiluje predsjednik države.^[2] Na kraju krajeva, iako su pravosnažno osuđeni za zlostavljanje, policajci se nezakonito zadržavaju u radnom odnosu, što smo nedavno utvrdili na osnovu informacija dobijenih od Uprave policije i o tome obavijestili ministra.

Ako odluka organa za prekršaje u slučaju poljupca Vanje Ćalović postane pravosnažna, Crna Gora će postati država u kojoj je svakako isplativije da nekoga prebijete nego poljubite, mada, samo ako ste državni službenik! Ovo je tragikomično i suprotno apsolutnim međunarodnim standardima zabrane mučenja i zlostavljanja, osnovnim principima vladavine prava i zdravog razuma. Poseban aspekt ovog slučaja u odnosu na ugrožavanje slobode izražavanja ostaje tek da se analizira.

Posebno protestujemo zbog toga što reforma prekršajnih organa u Crnoj Gori ni do sredine 2013. godine nije sprovedena, iako je to obećano Savjetu Evrope još 2004. godine prilikom predaje ratifikacionih instrumenata uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, zajedno sa Srbijom, a zatim ponovo 2006. godine kada je Crna Gora primljena u Savjet Evrope kao suverena država. Organi za prekršaje u Crnoj Gori ne ispunjavaju neophodan uslov nezavisnosti od izvršne vlasti i prkose evropskom standardu ljudskog prava na pravično suđenje.

[1] Izvještaj dostupan na: https://www.hraction.org/wp-content/uploads/Izvjestaj-Procesuiranje_mucenja_i_zlostavljanja-mart2013.pdf.

^[2] Policajac, D.D. osuđen je zbog toga što je  pomogao neidentifikovanim licima – policajcima Uprave policije – PJ Podgorica da zlostavljaju oštećenog R.S, koji se nalazio u navedenim prostorijama kao lice lišeno slobode po osnovu rješenja o zadržavanju, tako što je R.S. odveo u prostoriju za zadržavanje tzv. „betonjerku“ a zatim otključao ulazna vrata prostorija za zadržavanje kao i vrata „betonjerke“ i ugasio svijetlo i tako omogućio da više nepoznatih lica uđu koji su tom prilikom oštećenom pesnicama, nogama i pendrecima zadali više udaraca po glavi i tijelu. Od navedenih udaraca oštećeni je zadobio lake tjelesne povrede u vidu krvnih podliva i nagnječenja po tijelu kao i prelom rebra. Predsjednik Crne Gore pomilovao okrivljenog D.D. 10.07.2012, pri čemu mu je kazna zatvora zamijenjena uslovnom osudom.