Akcija za ljudska prava je dostavila predlog 14 amandmana na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu predlagaču tog zakona, Ministarstvu pravde i svim šefovima poslaničkih klubova, odnosno poslanicima koji imaju pravo da podnesu amandmane na taj predlog do kraja rasprave u plenumu koja počinje 23. septembra.

Predlog zakona sadrži odredbe neophodne za usklađivanje sa Ustavom, ali i nekoliko drugih, od kojih izuzetno zabrinjava ona na osnovu koje Ustavni sud može da da rok Skupštini ili drugom nadležnom organu da do određenog roka izmijeni neustavni ili nezakoniti propis i da, ako to učine, Ustavni sud obavezno obustavi postupak i odluku o neustavnosti ili nezakonitosti propisa nikada ne objavi, pa da ona tako ni ne proizvede pravna dejstva koja bi inače proizvela. Ovakvo rješenje podriva pravni poredak, sprečava da se saniraju posljedice neustavnih ili nezakonitih propisa, i da građani, kojima je nanijeta šteta primjenom neustavnog ili nezakonitog propisa, mogu da ponove postupak i budu oslobođeni iz zatvora, da mogu da promijene, zaustave ili spriječe izvršenje drugih odluka koje su im nametnute na temelju propisa koji su proglašeni za neustavne ili nezakonite. Zato smo posebno apelovali na poslanike i Predlagača da preispitaju ovaj zabrinjavajući član 10 Predloga, kojim se predlaže uvođenje novog člana 46a u Zakon o Ustavnom sudu.

Pozitivno je to što je konačno predloženo da se omogući sudijama Ustavnog suda da objave izdvojeno mišljenje prilikom donošenja odluke Ustavnog suda (predlog HRA iz 2008), kao i to što će sve odluke Ustavnog suda ubuduće morati da budu objavljene na njegovom sajtu.

Ali, Predlog zakona ne sadrži neophodna poboljšanja nadležnosti Ustavnog suda da bi se postiglo da ustavna žalba postane zaista djelotvorni pravni lijek u svim slučajevima kršenja ljudskih prava, što sada nije slučaj, kako je to izričito rekao i Evropski sud za ljudska prava u presudama u odnosu na Crnu Goru. U Predlogu nijesu uvažene sugestije koje je Venecijanska komisija dala u odnosu na Nacrt zakona o Ustavnom sudu 2008. godine (to su komentari koje je država tražila od Venecijanske komisije, ali su onda – Vlada i Skupština – požurili da usvoje Zakon o ustavnom sudu prije nego što su oni stigli).

U tom cilju, predložili smo da se Zakonom predvidi da se ustavna žalba može izjaviti i onda kada su ljudska prava i slobode prekršena zbog toga što nadležni organ nije donio akt koji je trebalo da donese, kao i kada su ljudska prava prekršena nekom faktičkom radnjom, umjesto samo postojećim pojedinačnim aktom, kako je to sada predviđeno.

Predložili smo produženje roka za podnošenje ustavne žalbe, sa 60 na 90 dana, kao i uvođenje roka od godinu dana za odlučivanje Ustavnog suda (da se ne bi ponavljala praksa da se o inicijativi za ocjenu ustavnosti ne odlučuje preko pet godina!).

Tražili smo i da Ustavni sud može da odluči da izuzetno pruži zaštitu ako nisu iscrpljena sva raspoloživa pravna sredstva, ako procjeni da nisu djelotvorna ili da bi u konkretnom slučaju čak i iscrpljivanje djelotvornih pravnih ljekova moglo dovesti do nepopravljivih posljedica.

Sposobnost Ustavnog suda da djelotvorno zaštiti ljudska prava mora se osnažiti i proširenjem njegovih ovlašćenja da meritorno odluči u predmetu – da naloži izvršenje neke radnje, donošenje akta, odredi povraćaj u pređašnje stanje, naknadu štete; proširenjem dejstva odluke Ustavnog suda na druga lica (a ne samo ona koja su inicirala postupak) kada je pravosnažna odluka donijeta na osnovu propisa čija je neustavnost, odnosno protivzakonitost utvrđena. Predložili smo i da Ustavni sud odlučuje o povredama prava i sloboda na koje navodi u žalbi samo upućuju, kao i uvođenje člana prema kome se može tražiti zaštita pred Ustavnim sudom i u slučaju kršenja prava zajamčenih međunarodnim aktima, ako njihova garancija nije propisana Ustavom (pravo na vodu, hranu, adekvatne uslove stanovanja i sl.).

Predložili smo jačanje obaveze saradnje sa Ustavnim sudom propisivanjem sankcija u slučaju nepostupanja po zahtjevu Suda, i propisivanje roka od godinu dana za donošenje odluke Ustavnog suda u svakom predmetu.

U odnosu na izbor sudija Ustavnog suda, kako nije uvažena sugestija HRA da se Ustavom propiše da nadležni skupštinski odbor Skupštini dostavlja predlog liste svih kandidata koji ispunjavaju uslove za sudiju Ustavnog suda, da bi onda ona 2/3 većinom izabrala sudije, već je usvojeno rješenje da odbor predlaže tačno onoliki broj kandidata koji se bira – čime se omogućava prethodni izbor prostom većinom u skupštinskom odboru, predložili smo da se kvalifikovana – dvotrećinska većina svih članova traži i za odluku skupštinskog odbora  o utvrđivanju predloga kandidata za sudije Ustavnog suda.

Konačno, i prevashodno, smatramo da je odsustvo javne rasprave o promjenama sistemskih zakona iz oblasti pravosuđa i ustavnopravne zaštite neprimjereno značaju tih zakona, bez obzira na to što je zakonom za sprovođenje Ustava ostavljen pretjerano kratak rok od 45 dana za usvajanje izmjena svih tih zakona. Trebalo je završiti nacrte zakona u tom roku, ali svakako ostaviti primjereno vrijeme za javnu raspravu o predloženim rješenjima. ”Prelamanje preko koljena” izuzetno važnih pitanja za sprovođenje pravde i zaštitu ljudskih prava u Crnoj Gori neće obezbijediti najbolje i trajne rezultate, i u odnosu na pristupanje Evropskoj uniji, a posebno za sprovođenje pravde i zaštitu ljudskih prava.

HRA predlozi amandmana na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu

HRA dopuna predloga amandmana u odnosu na član 10 Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu