24/05/2014 22 godine nekažnjenog zločina Deportacije izbjeglica
Sjutra, 25. maja navršava se 22 godine od kako je crnogorska policija nezakonito uhapsila najmanje 66 civila koje su u Crnu goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini i u svojstvu talaca ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Jedna grupa izbjeglica je direktno iz Herceg-Novog izručena u koncentracioni logor u Foči. Iako je ovaj ratni zločin potvrdjen zvaničnim dokumentima i iako je neposredno doveo do pogibije skoro svih isporučenih izbjeglica, državno tužilaštvo Crne Gore okrivilo je ograničeni krug osoba samo za “nezakonito preseljenje” ili deportaciju, kako se ovaj zločin eufemisticki i laički naziva i od strane šire javnosti.
Svi koje je državno tužilaštvo do danas okrivilo za ovaj zločin su pravosnažno oslobodjeni. Analiza ovog slučaja koju je HRA objavila pokazala je da je tome doprinjelo nestručno optuženje koje onda sud nije popravio u mjeri u kojoj je to mogao, već se pridružio i pogrešnim tumačenjem medjunarodnog humanitarnog prava. HRA je u avgustu 2013. pomogla majkama žrtava da podnesu ustavnu žalbu zbog nedjelotvornog procesuiranja ovog zločina, o kojoj do danas Ustavni sud nije odlučio. Vršiocu dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Veselinu Vučkoviću podnijeli smo inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude Apelacionog suda, o kojoj se ni on nije izjasnio više od pola godine.
Posle četvorogodišnjeg sudjenja, Vlada Crne Gore je 2008 godine isplatila naknadu štete preživjelima i porodicama stradalih. Iako je po visini odštete ovaj čin nezapamćen u regionu, posmatran u kontekstu krivičnog postupka, koji je pokazao da za taj zločin u Crnoj Gori niko pojedinačno nije odgovoran, stiče se utisak da se obeštećenjem nastojala otkupiti odgovornost, na šta nisu pristale niti su mogle da pristanu porodice žrtava, niti je to moguće prema medjunarodnom pravu.
Inicijative crnogorskih nevladinih organizacija (HRA, CGO i Anima) i člana Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandare Saše Zekovića da se proglasi dan sjećanja na ovaj zločin i njegove žrtve, kao i da se žrtvama podigne poseban spomenik, kakav zaslužuju, ostale su bez odjeka kod predsjednika Skupštine, Ranka Krivokapića i predsjednika opštine Herceg-Novi Dejana Mandića, koji nikad nisu omogućili da o njima raspravljaju nacionalna, odnosno lokalna Skupština. Uprkos najavama iz kabineta nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Brajovića i kulture Mićunovića, ni oni nisu učinili ništa da se obezbijedi spomen obilježje nespornim žrtvama ovog zločina.
Očekujemo da pitanje spremnosti za konačno zakonito krivično-pravno suočavanje sa ovim i drugim ratnim zločinima bude jedan od osnovnih kriterijuma za izbor novog VDT. U protivnom Crna Gora će ostati suprotstavljena i žrtvama ratnih zločina i vladavini prava, kao i posljednjih 22 godine.
Sjutra, 25. maja navršava se 22 godine od kako je crnogorska policija nezakonito uhapsila najmanje 66 civila koje su u Crnu goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini i u svojstvu talaca ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Jedna grupa izbjeglica je direktno iz Herceg-Novog izručena u koncentracioni logor u Foči. Iako je ovaj ratni zločin potvrdjen zvaničnim dokumentima i iako je neposredno doveo do pogibije skoro svih isporučenih izbjeglica, državno tužilaštvo Crne Gore okrivilo je ograničeni krug osoba samo za “nezakonito preseljenje” ili deportaciju, kako se ovaj zločin eufemisticki i laički naziva i od strane šire javnosti.
