29/09/2014 PREDSTAVLJANJE ČETVRTOG IZVJEŠTAJA U OKVIRU PROJEKTA “MONITORING NOVINARSKIH SAMOREGULATORNIH TIJELA”
29/09/201402/10/2014 SJEDNICA SUDA U SLUČAJU PEJANOVIĆ ZAKAZANA ZA SJUTRA
02/10/201430/09/2014 OPASNOST OD ZASTARE KRIVIČNOG GONJENJA OKRIVLJENIH ZA ZLOSTAVLJANJE POK. ALEKSANDRA PEJANOVIĆA
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na Viši sud u Podgorici da zbog opasnosti od nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja u slučaju Pejanović presudi do kraja oktobra mjeseca, kako bi se sprečilo da policijski službenici optuženi za torturu budu amnestirani od odgovornosti. Ako dođe do zastare, ovaj očigledan slučaj dokazane, a nekažnjene toture služiće kao ohrabrenje i model drugim policijskim službenicima kako da postupaju po nezakonitim naređenjima da muče, iznuđuju dokaze ili štite kolege koji čine krivična djela.
HRA poziva predsjednika Višeg suda u Podgorici da obezbijedi da sudija izvjestilac uzme ovaj predmet u rad kao prioritetan, inače će se nastupanjem zastare steći utisak da pravosuđe oprašta torturu nad građanima u koju su umiješani policijski službenici.
Pokojni Aleksandar Pejanović je brutalno prebijen u podgoričkoj stanici policije, u tzv. Betonjerci od 31. oktobra do 2. novembra 2008, pa zastara za krivično djelo Zlostavljanje, putem pomaganja, za koje su optuženi policajci i prvostepeno osuđeni nastupa krajem oktobra 2014. HRA podsjeća da se ovim policajcima, koji su obezbjeđivali tzv. Betonjerku sudilo i za krivično djelo Teška tjelesna povreda, za šta su u prvostepenom postupku oslobođeni. Za ovo krivično djelo zastara srećom nastupa tek 2018. Ranije se sudilo i dvojici starješina podgoričke policije, koji su bili optuženi da nisu preduzeli radnje iz svoje nadležnosti pa da su time počinili krivično djelo Nesavjestan rad u službi, ali su pravosnažno oslobođeni optužbe.
HRA podsjeća da je Viši sud dva puta do sada ukidao presude Osnovnog suda u Podgorici i da prema zakonu sada mora da donese konačnu presudu. Presudu mora da donese najkasnije do kraja oktobra, inače će okrivljeni policajci biti oslobođeni, iako je prvostepeni sud utvrdio njihovu odgovornost.
HRA podsjeća da je Osnovni sud u Podgorici u trećoj prvostepenoj presudi u junu 2014. za zlostavljanje Pejanovića izrekao policajcima kazne na granici zakonskog minimuma i to od po tri mjeseca zatvora, iako je za zlostavljanje predviđena kazna do tri godine zatvora.
Advokat pokojnog Pejanovića, tj. njegove porodice, Dalibor Kavarić, još prije godinu dana pismeno je ukazivao sudu na opasnost od zastare i apelovao da se ubrza postupak, na šta sud mora da pazi i po službenoj dužnosti, pa za nastupanje zastarjevanja neće biti opravdanja.
HRA napominje da ni šest godina nakon prebijanja Pejanovića u podgoričkoj policiji nijesu ni identifikovani oni policajci, pripadnici interventne jedinice, koji su, kako se pretpostavlja izvršili krivično djelo, niti njihovi nalogodavci koji su poslali specijalce da to urade. Građani moraju da pretpostave da sve te osobe još uvijek rade u policiji, što je zastrašujući podatak!
Ovom slučaju je u svom izvještaju nakon posjete Crnoj Gori posebnu pažnju posvetio i Evropski komitet protiv mučenja (CPT), koji je posebno izrazio zabrinutost jer državni tužilac nije sproveo djelotvornu istragu u skladu s evropskim standardima.
Za CPT je, u slučaju Pejanović, bilo posebno zabrinjavajuće to što direktor policije i predsjednik Vlade nikada nisu odgovorili na zahtjev državnog tužioca da dostave spisak specijalaca koji su u vrijeme izvršenja krivičnog djela bili u smjeni, pa je tužilac tu stao sa istragom. CPT se tada zapitao, zašto tužilac nije izdao nalog za pretres? Pozivamo v.d. Vrhovnog državnog tužioca, gospodina Veselina Vučkovića da javnosti odgovori na to pitanje i obavijesti zašto nema nikakvih novosti u istrazi neposrednih izvršilaca i nalogodavaca mučenja Pejanovića?
HRA je tražila od Vrhovnog državnog tužioca da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti nadležnog tužioca zbog nedjelotvorne istrage ovog slučaja, što do danas nije učinjeno. Pozivamo v.d. Vrhovnog državnog tužioca, gospodina Veselina Vučkovića, da odgovori i na ovo pitanje?
I Komitet protiv mučenja UN-a (CAT) je izrazio zabrinutost zbog nedjelotvornih istraga protiv policijskih službenika i preporučio Crnoj Gori da krivična djela torture ne treba da podliježu zastarijevanju, a da kazne treba da budu u srazmjeri sa ozbiljnošću ovog zločina.
……………………………………………………………….
DODATAK: Izvod iz izvještaja CPT-a u dijelu koji se odnosi na slučaj Pejanović (prevod HRA).
Napomena: Odmah po objavljivanju izvještaja, 22. maja 2014, HRA je pismeno zatražila od Vlade Crne Gore da prevede izvještaj na crnogorski jezik, i objavi ga na svom sajtu, što do danas nije učinjeno. Takođe, Vlada Crne Gore nikada nije obezbijedila detaljne odgovore na pitanja koja je postavio CPT ili bar nije objavila te odgovore.
“U toku posjete 2013, delegacija je ispitivala jedan poseban slučaj koji se tiče navodnog prebijanja osobe X u novembru 2008. u podgoričkoj policijskoj pritvorskoj jedinici.
Policija je X lišila slobode 30. oktobra 2008, nakon njegovog učestvovanja u masovnim protestima u Podgorici, i prebacila ga u policijsku pritvorsku jedinicu poznatu kao “Betonjerka”. Prema različitim svjedočenjima, neidentifikovana grupa od deset maskiranih policajaca iz specijalne interventne jedinice ušla je u njegovu ćeliju dva puta (izmedju 31. oktobra i 2. novembra 2008) i izložila ga udarcima nogama, rukama i palicama. Pregledan je od strane doktora nakon izlaska iz policijskog pritvora 5. novembra 2008. i kombinacija 19 težih i lakših povreda je zabilježena na njegovom cijelom tijelu (što je kasnije potvrdio i sudski forenzičar). Državni tužilac u Podgorici inicijalno je pokrenuo istragu 6. novembra 2008. i izdao je optužnicu 1. septembra 2009. za mučenje i zlostavljanje protiv 6 policajaca koji su bili na dužnosti sa zadacima čuvanja u pritvorskoj jedinici tokom perioda kada je X bio u policijskom pritvoru. Tokom suđenja u Osnovnom sudu u Podgorici, jedan od optuženih policajaca je izjavio da je mučenje X “naručeno sa vrha” i da je u dva navrata izvršeno od strane neidentifikovanih članova interventne policije. Državni tužilac je tražio od direktora policije 15. juna 2010, i u dva navrata direktno i od samog premijera, da dostave imena policajaca iz interventne jedinice policije koji su bila na dužnosti 31. oktobra i 2. novembra 2008. Međutim, delegacija je obaviještena od strane državnog tužioca da nije dobila odgovor na ove zahtjeve. I, koliko je delegacija mogla utvrditi, sve je ostalo na tome.
Komitet je takođe primijetio da je Unutrašnja kontrola policije (UK) zaključila u martu 2009. da nijedan od policajaca uključen u navodno prebijanje X nije prekoračio svoja ovlašćenja.
Očigledno, navedeni zaključci kao i nespremnost visokih zvaničnika da obezbijede tužilaštvu informacije koje su neohodne za krivičnu istragu su izuzetno zabrinjavajući. Istovremeno, može se postaviti pitanje da li je tužilaštvo imalo drugačija sredstva na raspolaganju da bi pribavilo potrebne informacije (npr. izdavanjem naloga za pretres).
CPT bi želio da dobije detaljne informacije od crnogorskih vlasti po ovom pitanju.”