Akcija za ljudska prava (HRA) je juče, 21. oktobra 2014, obavijestila pismom Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića o 12 slučajeva kršenja ljudskih prava koji nisu ni istraženi ni kažnjeni zbog neprofesionalnog postupanja nadležnih državnih tužilaca. Radi se o slučajevima dobro poznatim javnosti. Izostanak istrage i kažnjavanja odgovornih u ovim slučajevima direktno podriva povjerenje u postojanje vladavine prava u Crnoj Gori i ohrabruje dalja kršenja ljudskih prava.

Obavijestili smo Vrhovnog državnog tužioca, koji predsjedava i Tužilačkim savjetom, da je HRA još u maju 2012. o istim slučajevima obavijestila Tužilački savjet (pismo dostupno ovdje), kojim je predsjedavala tadašnja VDT, Ranka Čarapić, zahtijevajući utvrđivanje odgovornosti nadležnih tužilaca. Tužilački savjet nikada nije na bilo koji način odgovorio na ovo pismo, niti je pokrenut bilo kakav postupak za utvrđivanje odgovornosti bilo kog od tužioca koji su postupali u ovim predmetima.

HRA se trudila da se u kontinuitetu posljednjih godina zalaže za djelotvorne istrage svih navedenih slučajeva, tako da se ne može govoriti o tome da o njima nisu bili obaviješteni odgovorni Vrhovni državni tužioci, Ranka Čarapić, odnosno Veselin Vučković, koji je obavljao dužnost Vrhovnog državnog tužioca i u tom svojstvu imao sva ovlašćenja. Podsjećamo da smo se samo za odgovore na tražene informacije o procesuiranju ovih slučajeva borili u postupku za pristup informacijama dvije godine, od maja 2010. do aprila 2012. Od 12 pitanja, državno tužilaštvo uopšte nije odgovorilo na 3, u vezi istrage navoda o nezakonitom prisluškivanju sudija Višeg suda u Podgorici, istrage navoda o zlostavljanju Ibrahima Čikića i ostalih pripadnika SDA 1994, i prijava zbog zlostavljanja lica koja su okrivljena u akciji ”Orlov let”. Nije odgovoreno ni da li su u istrazi napada na novinara Tufika Softića ikada saslušana lica za koja je ukazao policiji da su mu prijetila, kao ni da li su istraživani navodi novinara Mladena Stojovića o fudbalskoj mafiji u Crnoj Gori u vezi napada na njega. I iz ostalih odgovora je očigledno da tužioci nisu učinili sve što je bilo u njihovoj moći. (Detaljnije: https://www.hraction.org/wp-content/uploads/Saopstenje_povodom_odgovora_VDT-a.pdf, https://www.hraction.org/wp-content/uploads/Tabelarni_prikaz_12_pitanja.pdf).

12 slučajeva neistraženih i nekažnjenih kršenja ljudskih prava u kojima je tužilaštvo neadekvatno postupalo:

1) Prebijanje pritvorenika u Istražnom zatvoru od strane specijalne jedinice MUP-a (2005);
2) kontinuirane prijetnje smrću Aleksandru Zekoviću, istraživaču kršenja ljudskih prava (2007);
3) navodi o mučenju pripadnika grupa SDA 1994. koje je jedan od pripadnika grupe Ibrahim Čikić objavio u knjizi 2008;
4) navodi o nezakonitoj primjeni mjera tajnog nadzora nad sudijama Višeg suda u Podgorici, koje je istraživao novinar Petar Komnenić;
5) ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića;
6) napad na književnika Jevrema Brkovića i ubistvo njegovog pratioca Srđana Vojičića;
7) prebijanja novinara Tufika Softića;
8) navodi o djelovanju ,,fudbalske mafije’’ u Crnoj Gori poslije kojih je fizički napadnut novinar Mladen Stojović koji je o tome govorio;
9) navodi veterinarske inspektorke Mirjane Drašković o korupciji na visokom nivou u oblasti izdavanja dozvola za uvoz hrane u Crnu Goru, poslije kojih je suspendovana s radnog mjesta u trajanju od godinu dana;
10) prebijanje Aleksandra Pejanovića u pritvorskoj jedinici u CB Podgorica;
11) prijave zlostavljanja lica lišenih slobode u policijskoj akciji ,,Orlov let’’;
12) nečovječno i ponižavajuće postupanje prema štićenicima JU Komanski most.

Pored domaće javnosti i medija, mnogi od ovih slučajeva su izazvali i pažnju međunarodne javnosti, pa su se njima bavili i Evropska komisija, Komitet protiv torture UN-a, Komitet protiv torture Savjeta Evrope, Stejt dipartment SAD (State department), Amnesti Internešnal (Amnesty International), Fridom haus (Freedom House), Reporteri bez granica, itd. Slučaj nedjelotvorne istrage prijava zlostavljanja lica lišenih slobode u policijskoj akciji ”Orlov let” nalazi se trenutno pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

Iako je Tužilački savjet nadležan da disciplinski kazni, ili čak razriješi državnog tužioca, do danas nijedan takav postupak nije pokrenut pred tim tijelom protiv nekog državnog tužioca zbog nedjelotvornog rada u slučajevima kršenja ljudskih prava – u ovima koji su navedeni ili bilo kojim drugim. Nadležni da pokreću postupak utvrđivanja odgovornosti bili su tužioci u odnosu na svoje zamjenike, odnosno neposredno viši tužioci za osnovne tužioce, a u svakom slučaju Vrhovni državni tužilac. Ministar pravde, koji je imao predstavnika u Tužilačkom savjetu, bio je ovlašćen da pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti VDT-a, do izmjena zakona u septembru 2013. (sada je nadležna sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva).

U međuvremenu su dosadašnji šefovi državnih tužilaštava ponovo imenovani na te funkcije, na mandat od pet godina. Svaki čelnik tužilaštva je bio u obavezi da pokrene postupak protiv svog zamjenika koji nestručno obavlja tužilačku funkciju, što nijedan od njh nije učinio, iako ovi slučajevi govore u prilog nestručnosti ili nedostojnosti pojedinih tužilaca da efikasno sprovedu istrage u predmetima kršenja ljudskih prava.

Pozivanje državnog tužilaštva na to da u pojedinim predmetima policija nije postupala po nalogu tužilaštva, što ih je onemogućavalo da sprovedu djelotvornu istragu, nije opravdanje za tužilaštvo, jer su državni tužioci imali i imaju mehanizme kojim bi „primorali“ policiju da radi svoj posao, da su to htjeli.

Očekujemo od gospodina Ivice Stankovića, VDT-a i predsjednika Tužilačkog savjeta, da pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti onih tužilaca koji su sprovodili nedjelotvorne istrage u slučajevima kršenja ljudskih prava i time započne proces reformi u Državnom tužilaštvu Crne Gore.

Tim Akcije za ljudska prava