29. Dobar dan. U okviru izvještaja sa suđenja, objavljeno je da su preslušani i telefonski razgovori koje su vodile sekretarica predsjednika opštine i njena prijateljica, u kojem sekretarica kaže da je zvao bivši predsjednik, ali da ona nije htjela da se javi, kao i njena rečenica:”Muka mi je da mu čujem onaj ljigavi glas. Neću mu se javiti, nema šansi.” Možete li mi reći zašto je sekretaricino mišljenje o nečijem glasu, koje je rekla u privatnom razgovoru i ne znajući da je tajno snimaju, važno da bude saopšteno crnogorskoj javnosti?
29. Dobar dan. U okviru izvještaja sa suđenja, objavljeno je da su preslušani i telefonski razgovori koje su vodile sekretarica predsjednika opštine i njena prijateljica, u kojem sekretarica kaže da je zvao bivši predsjednik, ali da ona nije htjela da se javi, kao i njena rečenica:”Muka mi je da mu čujem onaj ljigavi glas. Neću mu se javiti, nema šansi.” Možete li mi reći zašto je sekretaricino mišljenje o nečijem glasu, koje je rekla u privatnom razgovoru i ne znajući da je tajno snimaju, važno da bude saopšteno crnogorskoj javnosti?
Pitanje koje ste postavili bilo bi etički relevantno u slučaju da su novinari tajno snimali i objavili neki privatan razgovor. U tom slučaju bi trebalo odvagnuti prava snimanih lica na privatnost i odnosu na pravo javnosti da zna, odnosno, trebalo bi ocijeniti ima li u sadržaju razgovora opravdanja za kršenje privatnosti. Budući da je u primjeru kojeg navodite razgovor objavljen u sklopu za javnosti otvorenog suđenja, nema prepreke da novinar prenese ono što je čuo na sudu.
