02/5/2015 – POVODOM SVJETSKOG DANA SLOBODE MEDIJA 2015. GODINE
Uoči 3. maja, Svjetskog dana slobode medija, Akcija za ljudska prava upozorava da Vlada, državno tužilaštvo i policija još uvijek nisu obezbijedili ambijent u kojem novinari mogu bezbjedno da obavljaju svoju profesiju u Crnoj Gori, zbog toga što još uvijek nema napretka u ključnim istragama ubistva, napada i prijetnji novinarima. Izražavamo krajnju zabrinutost i zbog nedavne pravosnažne prakse sudova u građanskim postupcima u odnosu na zaštitu časti i ugleda, koja nije usklađena sa praksom Evropskog suda za ljudska prava o slobodi izražavanja medija.
Bezbjedni ambijent za novinare nije obezbijeđen iako su još prije više od tri godine, u martu 2012, čelnici Vlade, Uprave policije, MUP-a i državnog tužilaštva odlučili da rasvjetljavanje i procesuiranje svih slučajeva napada na novinare i medije postane prioritet policije i tužilaštva. Komisija za praćenje postupanja nadležnih državnih organa u istragama napada na novinare, formirana 6. februara 2014, do danas nije usvojila izvještaj o radu, a prema izjavama čelnika Komisije, njen rad su opstruirali državni organi nedostavljanjem dokumentacije.
Podsjećamo da javnosti nije poznato da je došlo do konkretnog napretka u otkrivanju nalogodavaca i izvršilaca ubistva Duška Jovanovića, glavnog urednika dnevnog lista Dan, oba napada na novinara Tufika Softića, napada na novinara Mladena Stojovića, napada na pisca Jevrema Brkovića i ubistvo njegovog pratioca Srđana Vojičića, ni paljenja automobila dnevnog lista Vijesti.
Iako je zbog napada 2012. na novinarku Vijesti Oliveru Lakić, Ivan Bušković osuđen i izdržao kaznu, nikada nije otkriven motiv njegovog napada, odnosno po čijem nalogu ga je izvršio. Interesantno je i da je bivši direktor Uprave policije svjedočio na sudu da su ga starješine policije izvijestile da Bušković nije pravi napadač. Nije razjašnjeno ni ko je sve i zašto prijetio novinarki Lakić dva puta prije tog napada. Prvi slučaj prijetnji okončan je pravosnažnom presudom protiv Slavka Musića, službenika firme ”Montenegro Tobacco Company” za koju je novinarka Lakić u seriji tekstova tvrdila da u fabrici Tara u Mojkovcu proizvodi cigarete namjenjene švercu. Drugi slučaj prijetnji novinarki nije okončan, jer nije utvrđeno ko joj je prijetio. Prvo je pravosnažno osuđen Milan Grgurević, jer je sebe lažno prijavio da joj je prijetio, očigledno da bi istragu skrenuo u pogrešan smjer. A onda je u martu ove godine službenik policije, bivši šef obezbjeđenja direktora policije, Milenko Rabrenović, pravnosnažnom presudom u kontraverznom postupku oslobođen optužbe da je prijetio Lakićkoj. Prethodno je bio pokrenut i postupak protiv šefa policije u Budvi zbog toga što je navodno pokušao da utiče na Osnovnog državnog tužioca da odustane od postupka protiv Rabrenovića.
Podsjećamo da su, prema evropskim standardima, vlasti dužne da preduzmu sve razumne korake da obezbijede dokaze. Svaki nedostatak u istrazi koji ometa da se utvrde bilo neposredni izvršioci ili oni koji su naredili ili organizovali zločin, nosi rizik da država prekrši ovaj standard. Brz odgovor vlasti u istrazi je bitan za povjerenje javnosti u sposobnost vlasti da održi vladavinu prava i sprječavanje utiska o bilo kakvom dosluhu sa izvršiocima napada ili o toleranciji krivičnih djela.
Podsjećamo i da Vlada nije podržala predlog Akcije za ljudska prava i Sindikata medija Crne Gore da se propišu nova krivična djela za pojačanu zaštitu novinara i pripadnika/ca drugih profesija koji su izloženi posebnom riziku od napada prilikom obavljanja posla od javnog interesa, poput državnih službenika/ca kojima je takva zaštita već obezbijeđena.
Izražavamo krajnju zabrinutost i zbog nedavne pravosnažne prakse sudova u postupcima važnim za tumačenje slobode izražavanja medija u odnosu na zaštitu časti i ugleda.
Nedjeljnik ”Monitor” je ponovo u novembru 2014. pravosnažno osuđen da plati odštetu zbog povrede časti i ugleda filmskom reditelju Emiru Kusturici iz suštinski istih razloga zbog kojih je Ustavni sud 2012. godine ukinuo odluku Vrhovnog suda po reviziji, koji je potvrdio presudu Višeg suda u Podgorici iz 2008. godine. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se Viši sud, u odluci na štetu ”Monitora” nije osvrnuo na presudu Ustavnog suda iz 2012. u istom predmetu, odnosno na konkretne argumente koje je tada Ustavni sud iznio iz prakse Evropskog suda za ljudska prava. U širem kontekstu su zanimljive i činjenice da je ista sudija učestvovala u radu oba vijeća Višeg suda u Podgorici i 2008. i 2014. godine (kao Vera Sekulić 2008, odnosno Verica Sekulić 2014), kao i da je vrh sudstva u međuvremenu zagovarao ukidanje nadležnosti Ustavnog suda da ukida presude, što upućuje na zaključak o neopravdanoj subjektivnosti prilikom odlučivanja u ovom predmetu. Međutim, najvažnije je pitanje da li je ustavna žalba u Crnoj Gori zapravo djelotvoran pravni lijek, jer u pravnom sistemu nema prepreke za redovne sudove da ne poštuju stavove Ustavnog suda?
U međuvremenu je sasvim očigledno da se jedini politički nedjeljnik u Crnoj Gori, izrazito kritičan prema vlasti, finansijski iscrpljuje, odnosno da mu je opstanak ugrožen presudama koje nisu zasnovane na evropskom standardu slobode izražavanja.
”Monitor” je i u januaru 2015. pravosnažno osuđen od strane Višeg suda u Bijelom Polju da plati naknadu štete zbog povrede časti i ugleda sestri predsjednika Vlade, Ani Kolarević, zbog serije tekstova zasnovanih na navodima iz tužbe Komisije za hartije od vrijednosti SAD. Viši sud u Bijelom Polju je zaključio da se tužba SAD Komisije ne može smatrati zvaničnim dokumentom koji novinar ne treba da provjerava prije objavljivanja, kako to kaže praksa Evropskog suda za ljudska prava, iako je i ambasada SAD potvrdila da su navodi iz tužbe u odnosu na mito koji je primila ”sestra najvišeg funkcionera Vlade koja se bavi advokaturom” zvanični stav te države. Viši sud je Monitoru zamjerio i to što se bavio navodima iz tužbe iako nikakav postupak protiv Kolarević tim povodom nije pokrenut, iako takav uslov Evropski sud za ljudska prava nikad nije postavio da bi se novinari bavili svojim poslom od javnog interesa, a obaška što taj sud očigledno ne interesuje činjenica da državno tužilaštvo Crne Gore pune tri godine nije uspevalo da primi dokaze na osnovu kojih je SAD formirala takav stav. U prvostepenim presudama u sporovima koje je Kolarević pokrenula protiv dnevnika ”Dan” i ”Vijesti” Viši sud još nije odlučio.
Da bi se obezbijedila primjena standarda iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, Akcija za ljudska prava smatra da hitno treba dopuniti Zakon o medijima i uvesti obavezujuću kontinuiranu obuku sudija o standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer dosadašnja neobavezujuća obuka nije obezbijedila da sve sudije prihvate ove standarde. Takođe, neophodno je obezbijediti prilikom predstojećeg preciziranja pravila za ocjenjivanje sudija i državnih tužilaca da se uzima u obzir i činjenica da su Evropski sud za ljudska prava, odnosno Ustavni sud Crne Gore, utvrdili da su sudije ili državni tužioci prekršili ljudska prava.
