7/6/2015 – HRA I JUVENTAS PODNIJELI PREDLOGE AMANDMANA NA PREDLOG ZAKONA O IZVRŠENJU KAZNI ZATVORA, NOVČANE KAZNE I MJERA BEZBJEDNOSTI
07/06/201538. Pročitao sam prethodni odgovor. Imam primjer od ranije. Da li mislite da je opravdano objaviti ”Predsjednik Udruženja boraca i antifašista Kolašina Gojko Vlahović, otac Vesne Medenice, grubo je izvrijeđao Srpsku pravoslavnu crkvu…”?
09/06/201537. Poštovani, da li je u skladu sa etikom, navesti ime roditelja (punoljetnih) osoba koje ratuju na stranim ratištima? Konkretnije, medij je izvijestio o imenima osoba i njihovom učešću na ratištu, a onda rekao i da su to sinovi K.C. (puno ime) koji je bivši odbornik u jednom lokalnom parlamentu. Moje pitanje je, da li medij, izvještavajući o osobama koje učestvuju na stranim ratištima (što je od marta i krivično djelo), može da se bavi članovimima njihovih porodica koji žive u Crnoj Gori? I to samo toliko koliko pomenu da su oni roditelji i gdje žive, ne dovodeći ih u bilo kakvu vezu sa tim što njihova djeca rade? Drugim riječima, da li javnost treba da zna ko je roditelj teroriste, plaćenog ratnika i sl. iako se roditelj ne može dovesti u vezu sa tim što njegovo dijete radi? Hvala unaprijed na odgovoru.
Kodeks načelno preporučuje novinarima da ne objavljuju imena osoba koje su srodnici ili prijatelji onih koje se sumnjiči ili optužuje za neko nezakonito postupanje. U smjernici za načelo br. 10 stoji “Mediji bi, generalno gledano, trebali da izbjegavaju objavljivanje identiteta rođaka ili prijatelja optuženih ili osuđenih za zločin. Drugačije se može postupati ako je to neophodno za kompletno, pravično i tačno izvještavanje o zločinu ili zakonskom postupku.”
Identitet rodbine može se smatrati zaštićenim i kroz načelo br 8. koje štiti pravo na privatnost, što znači da ograničava medije u otkrivanju podataka iz nečijeg privatnog života.
U tom, osmom načelu Kodeksa, međutim postoje i dvije specifičnosti koje su relevantne za primjer koji navodite.
Prvo, kaže se da je “pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja”. U navedenom primjeru osoba je javna ličnost, odnosno političar u lokalnoj vlasti, te njegovo pravo na zaštitu privatnosti nije jednako kao kod nekoga tko se ne bavi javnim poslovima.
Drugo, napominje se da “izvještavanje o privatnom životu neke osobe može biti opravdano samo u slučajevima od posebnog interesa za javnost. Takvi slučajevi su, na primjer, radnje koje ugrožavaju zdravlje i bezbjednost gradjana i društva (kriminalne i terorističke radnje, korupcija, itd.)”.
Budući da je odlazak na ratište u Siriju specifično krivično djelo koje može biti tumačeno kao ugoržavanje bezbjednosti šire zajednice, te da je osoba koju je medij imenovao javna ličnost koja može imati uticaja na javno mnijenje, mislim da je u ovom slučaju opravdano otkrivanje njegovog identiteta. Naravno, to ne znači da u svim slučajevima mediji imaju pravo objaviti imena osoba koje su u rodbinskim vezama sa onima koji se bore na stranim ratištima. Uvijek treba odvagnuti pravo na privatnost prema pravu javnosti da zna. Osim toga, od presudne je važnosti, da medije prije nego što objavi ovakvu informaciju bude apsolutno siguran u njenu točnost, jer posljedice po ugled i čast imenovanih mogu biti velike.