43. Sigurno ste u toku sa prigovorima da NVO aktivisti MANSa i CDTa nijesu trebali da budu nagrađeni za istraživačko novinarstvo, zato što nijesu novinari. Neko od njih se čak nijesu ni potrudili da sami konkurišu sa nekom istraživačkim radom. Molim za komentar sa stanovišta etike. Hvala.
43. Sigurno ste u toku sa prigovorima da NVO aktivisti MANSa i CDTa nijesu trebali da budu nagrađeni za istraživačko novinarstvo, zato što nijesu novinari. Neko od njih se čak nijesu ni potrudili da sami konkurišu sa nekom istraživačkim radom. Molim za komentar sa stanovišta etike. Hvala.
Novinarska etika, pa time ni Kodeks novinara Crne Gore, ne reguliše uslove dobijanja neke nagrade, već bi to trebalo biti riješeno konkursom i pravilnikom svakog pojedinog konkursa. Nema, međutim, ništa neetično u tome da se novinarstvom bave i oni kojima to nije profesija, pogotovo imajući u vidu da bi u Crnoj Gori u velikom broju slučajeva bilo problematično i utvrditi ko ima status profesionalnog novinara.
(Je li, recimo, profesionalni novinar neko ko mjesecima ne prima platu za posao u nekom mediju?)
Što se etike tiče, ista pravila važe za sve, pa je važno i da tekstovi/prilozi onih koji nisu novinari prolaze test etičnosti. Dakle, ako nisu sporni njihovi radovi, ne može biti sporno ni to što je riječ o aktivistima, odnosno članovima nevladinih organizacija. Novinarstvo nikada nije bila profesija za koju je trebala licenca, kao npr. za pravnike, ljekare, arhitekte, a broj onih koji se novinarstvom bave iako im to nije primarna profesija dramatično je porastao razvojem digitalnih tehnologija i Interneta, pa se pojavljuju i “građani reporteri”, a mnogi blogeri postaju uticajni komentatori, pa čak i reporteri.
