NVO Akcija za ljudska prava, Centar za ženska prava i Sigurna ženska kuća smatraju da Advokatska komora Crne Gore podržava neprofesionalni rad advokata koji pružaju odbranu po službenoj dužnosti zauzimanjem stava da nije nadležna da utvrđuje odgovornost advokata koji suštinski ništa ne uradi za klijenta koga je plaćen da brani po službenoj dužnosti, novcem poreskih obveznika. Zapanjeni smo ovakvom odlukom Advokatske komore, od koje smo očekivali da odlučno štiti etiku advokatske profesije koju, nadamo se, ipak poštuje većina njenih članova.

Zamjenik disciplinskog tužioca Advokatske komore, advokat Nikola Medojević, odbacio je pritužbu protiv advokata Boška Laličića koju smo podnijele zato što nije pružio nikakvu odbranu po službenoj dužnosti Moldavki Svetlani Čabotarenko (S.Č.) u krivičnom postupku koji su protiv nje sproveli privatni tužioci Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. Medojević je u obrazloženju odluke (dostupno ovdje) istakao da ”organi Advokatske komore Crne Gore, pa ni disciplinski tužilac nemaju nadležnost da po pravu nadzora vrednuju cjelishodnost preduzimanja ili nepreduzimanja pojedinačnih radnji u brojnim predmetima u kojima advokati svakodnevno postupaju pred sudovima.”

NVO Akcija za ljudska prava, Centar za ženska prava i Sigurna ženska kuća su Advokatskoj komori u decembru 2014. podnijele pritužbu protiv advokata Laličića zbog toga što je on, postupajući po službenoj dužnosti, samo figurirao u postupku i ništa drugo nije uradio za odbranu svoje klijentkinje, koja je onda u odsustvu osuđena i na kaznu zatvora, iako Kodeks profesionalne etike advokata obavezuje advokata u svakom slučaju, pa i u postupku po službenoj dužnosti, da ostvaruje i štiti interese klijenta, služi interesima pravde i da svojim profesionalnim i drugim javnim djelovanjem i ličnim primjerom doprinosi vladavini prava i društvu zasnovanom na poštovanju zakona, dok je istovremeno dužan da svoju profesiju obavlja savjesno, brižljivo, odlučno, blagovremeno, sa iskrenošcu prema klijentu, uz punu posvećenost slučaju koji mu je povjeren i uz upotrebu svih svojih znanja i sposobnosti i svih pravno dopuštenih i opravdanih sredstava.

Podsjećamo da advokat Laličić u pomenutom postupku:

(1) nije predložio izvođenje ni jednog dokaza u korist svoje klijentkinje,
(2) nije doveo u pitanje ni jedan dokaz protiv svoje klijentkinje;
(3) da je u vidu završne riječi, rekao samo: “ostavljam sudu na ocjenu donošenje zakonite odluke”;
(4) da nije izjavio žalbu na prvostepenu presudu kojom je njegova klijentkinja oglašena krivom i uslovno osuđena na kaznu zatvora, a
(5) da na žalbu tužioca koji je insistirao da se ona strožije kazni, nije ni odgovorio predlogom da se žalba odbije, već je samo izjavio da traži ”pravičnost i zakonitost”.

Advokat Laličić se ovako ponašao zastupajući moldavsku državljanku koja je svjedočila kao žrtva trgovine ljudima i primoravanja na prostituciju u krivičnom postupku čije su okončanje bez podizanja optužnica 2003. godine kritikovali i istražni sudija koja je vodila istragu u tom predmetu i grupa eksperata Savjeta Evrope i OEBS. Smatramo da ovakav postupak Advokatske komore, kao i prethodno odbijanje Sudskog savjeta da pokrene postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudije koji je postupao u tom predmetu, dodatno odvraća žrtve trgovine ljudima i primoravanja na prostituciju da od države Crne Gore traže zaštitu.

Smatramo da je disciplinski tužilac Advokatske komore u rješenju kojim je odbacio pritužbu protiv advokata bio dužan da objasni zašto smatra da advokat savjesno i brižljivo obavlja svoju profesiju (u skladu sa Kodeksom profesionalne etike advokata), ako ne predloži baš nijedan dokaz u korist svog klijenta, čak i kada su brojni dokazi očigledno dostupni? Zašto smatra da advokat postupa odlučno kada ne dovodi u sumnju nijedan dokaz protivne strane? Zašto smatra da advokat postupa s iskrenošću prema klijentu kada u njegovo ime ne podnese žalbu čak i kada mu prijeti zatvor? Zašto sve navedeno zajedno smatra punom posvećenosti slučaju uz upotrebu svih znanja i sposobnosti?

Krajnje smo zabrinuti zbog toga što Advokatska komora Crne Gore smatra da ponašanje i vršenje profesije na navedeni način treba da služi kao primjer etičnog ponašanja svim njenim članovima i članicama koji bi jednog dana trebalo da obavljaju advokatsku profesiju i u Evropskoj uniji.

Iz obrazloženja odluke o odbacivanju prijave dodatno zabrinjava i princip prebacivanja odgovornosti za utvrđivanje kršenja standarda advokatske profesije na sud – činjenica da su prvostepeni i drugostepeni sud propustili da utvrde da okrivljenoj nije bila obezbijeđena djelotvorna odbrana, za Advokatsku komoru je dovoljan dokaz da nema ni elemenata povrede disciplinske odgovornosti prema pravilima profesije koja je sama propisala. Ovakvim stavom se obesmišljava smisao vanrednih pravnih ljekova, ustavnih žalbi i predstavki Evropskom sudu za ljudska prava, koje svakodnevno podnose članovi i članice Advokatske komore i to i iz opravdanog ubjeđenja da sudovi u Crnoj Gori, ponekad, griješe.

Podsjećamo da smo u ovom slučaju i protiv svih sudećih sudija podnijeli pritužbe, a Vrhovnom državnom tužiocu skrenuli pažnju da protiv pravosnažne presude uloži zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Disciplinski tužilac Advokatske komore je od podnosioca prijave ili drugih državnih organa, fizičkih ili pravnih lica mogao tražiti i dodatna objašnjenja i dokaze, ali to u ovom slučaju nije uradio, već je pritužbu odbacio na osnovu “izjašnjenja” advokata u formi e-maila od tri rečenice. Advokat Laličić je našu pritužbu prokomentarisao slijedećim riječima: “Ovo nije niti može biti prijava. Nema na osnovu čega materijalno ni formalno pravno. Dakle, predmetno su besmislice naravno” (vidjeti rješenje u prilogu).

Podsjećamo, prethodno su naše pritužbe na rad sudija Osnovnog i Višeg suda u Podgorici ignorisali Komisija za Etički kodeks sudija, na čijem je čelu Dobrica Šljivančanin, a čiji je član i Hasnija Simonović, sudija protiv koje smo takođe podnijeli pritužbu jer nije reagovala na nedostatak odbrane okrivljene S.Č, kao i predsjednik Osnovnog suda, Zoran Radović, koji nikada na nju nije odgovorio.

Sudski savjet je u ovom slučaju odbio da postupi u skladu s nadležnošću da razmatra pritužbe protiv sudija, s obrazloženjem da nije dužan da razmatra pritužbe na rad sudija u postupku koji je okončan, iako to u zakonu nigdje ne piše.

Očekujemo da bar Vrhovni državni tužilac neće pobjeći od ovog slučaja koji očigledno predstavlja ”vruć krompir” zbog stava predsjednika Vlade da je Moldavka glumila u iskonstruisanoj aferi protiv interesa Crne Gore. Nadamo se da će VDT podnijeti Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude kojom je okrivljena državljanka Moldavije, Svetlana Čabotarenko (S.Č.), osuđena u oktobru prošle godine u odsustvu na godinu dana zatvora, u postupku u kome suštinski nije imala odbranu. Podsjećamo da pravosnažna presuda sadrži pristrasne stavove sudije Osnovnog suda u Podgorici, Gorana Đukovića, koji urušavaju povjerenje u nezavisnost sudstva Crne Gore.

Presude Osnovnog i Višeg suda protiv S.Č kao i njihova analiza su dopstupni ovdje.

Više informacija o postupanju Sudskog savjeta, predsjednika Osnovnog suda u Podgorici, Višeg suda u Podgorici i Advokatske komore Crne Gore po pritužbama na rad sudija i advokata u slučaju protiv moldavske državljanke Svetlane Čabotarenko (S.Č) možete pročitati ovdje.

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava

Maja Raičević, izvršna direktorica NVO Centar za ženska prava

Liljana Raičević, izvršna direktorica NVO Sigurna ženska kuća