Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za suočavanje sa prošlošću – DOCUMENTA podsjećaju da je 6. decembra prije 24 godine posebno eskalirao neopravdani napad vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i crnogorskih rezervista na Dubrovnik. Samo tog dana 1991. godine od granatiranja je poginulo 19 ljudi, 60 je ranjeno, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa 20.000 knjiga i znatno oštećeno staro jezgro grada pod zaštitom UNESCO. Devetomjesečna opsada Dubrovnika započela je 1. oktobra 1991. godine.

Za ratne zločine izvršene prilikom napada na Dubrovnik (napada na civile i civilne objekte) osuđene su do sada samo dvije osobe, bivši general JNA, Pavle Strugar i njemu podređeni komandant Miodrag Jokić, i to pred međunarodnim sudom – Haškim tribunalom. S druge strane, opšte je poznato da su prilikom opsade Dubrovnika i zauzimanja okolnog područja izvršeni brojni ratni zločini prema civilnom stanovništvu u vidu ubistava, zlostavljanja, uništavanja i pljačke imovine. Državni zvaničnici Crne Gore prihvatili su već odgovornost za pljačku stoke sa farme u Grudama i pregovarali o odšteti zbog opreme oduzete dubrovačkom aerodromu.

Da bi mogli biti sigurni da se ovakav ratni pir neće ponoviti, ponovo pozivamo Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da preispitaju do sada prikupljene dokaze i učine veći napor da se prikupe dodatni dokazi i procesuiraju ratni zločini koji su nesumnjivo izvršeni na dubrovačkom ratištu. Kažnjavanje za zločine, osim što svjedoči o prihvatanju vladavine prava, obezbijeđuje istinsko suočavanje sa prošlošću i spriječavanje da se ona ponovi.

240 dana građani i građanke Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima. Na području Konavala, Župe Dubrovačke i primorja u blizini Dubrovnika, snage JNA uništavale su selo za selom, rušeći, pljačkajući i paleći civilne objekte. Dio stanovništva izbjegao je u Dubrovnik, sjevernu Dalmaciju i na otoke, a u selima su ostali uglavnom stariji mještani od kojih su mnogi ubijeni ili odvedeni u JNA logore u Morinju u Crnoj Gori ili u Bileći u BIH. Od posljedica rata na dubrovačkom području stradalo je 116 civila; poginulo je 194 hrvatskih branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 hiljade osoba i uništen 2.071 stambeni objekat.

U Crnoj Gori je, donekle, shvaćeno kolika je greška i tragedija učinjena u dubljem društvenom smislu, ali nije došlo do procesa lustracije. I sam proces evropskih integracija neće moći da se izvede do kraja, dok se procesi za ratne zločine, koji ne zastarijevaju, ne dovedu na nivo na kome je moguće utvrditi krivičnu odgovornost. Činjenica je da do danas, nakon punih 24. godine od početka napada na Dubrovnik, nije vođen ni jedan proces zbog zločina izvršenih na dubrovačkom ratištu.

Napad na Dubrovnik se ne smije zaboraviti. On će i dalje ostati crna mrlja crnogorske istorije, koja neće izblijediti ako se ne istraje na identifikovanju i kažnjavanju onih koji su odgovorni za stradanja nevinih.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka, Akcija za ljudska prava (HRA), Podgorica

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Podgorica

Vesna Teršelič, voditeljica, Centar za suočavanje sa prošlošću DOCUMENTA, Zagreb