Akcija za ljudska prava će od Tužilačkog i Sudskog savjeta Crne Gore zahtijevati da ispitaju postupanje nadležnih državnih tužilaca i sudija u predmetu u kojem je Veselin Piletić posle 17 godina pravosnažno oslobođen optužbe za krivična djela ubistvo i iznuda. Piletić je skoro sedamnaest godina živio pod opterećenjem krivične optužbe za koju se i prije petnaest godina, kada je prvi put oslobođen, ispostavilo da ne postoje nikakvi dokazi.

S druge strane, ostalo je nekažnjeno ubistvo Milana Paljevića za koje je Piletić bio okrivljen. Sporno je da li je bilo kakva istraga tog ubistva nastavljena otkako je protiv Piletića 1999. započet krivični postupak.

Crnogorsko pravosuđe mora da pokaže da je sposobno da uči na greškama i da će biti preduzete konkretne mjere da se spriječi vođenje ovakvih beznadežnih i dugotrajnih krivičnih postupaka.

Piletić je u ovom krivičnom postupku proveo preko godinu dana u pritvoru, sve vrijeme mu je bio oduzet pasoš, a sve dramatične posljedice života pod krivičnom optužbom ni blizu ne može da nadomjesti ”pravično zadovoljenje” od dvije hiljade eura, koje mu je 2013. godine dosudio Vrhovni sud zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je tada već trajao preko trinaest godina (Tpz. 4/2013). Vrhovni sud je tada utvrdio da okrivljeni ni na koji način nije doprineo trajanju postupka, dok je u predmetu bilo više dužih perioda neaktivnosti. U samo jednom takvom periodu u predmetu nije rađeno ništa preko 15 mjeseci.

U ovom slučaju je posebno sporno postupanje državnog tužilaštva, koje je insistiralo na optužbi na osnovu dva očigledno sporna dokaza – nezakonitog dokaza – ”ceduljice” – čije porijeklo tužilaštvo nije htjelo da otkrije, i iskaza nepouzdanog svjedoka, koji je više puta mijenjao iskaz i čije je mentalno oboljenje, na koje je i sam ukazivao, blagovremeno dokumentovano.

Piletiću je tri puta suđeno u prvom stepenu, gdje se izmijenilo čak sedam sudija, pa je suđenje sedam puta počinjalo ispočetka. Više instance su neshvatljivo insistirale na vještačenju ”ceduljice” koja se nije smjela ni tretirati kao dokaz, jer se nije znalo kako se do nje došlo.

Isplata naknade štete Piletiću, koja će iz državnog budžeta tek biti plaćena, u ovom i svim sličnim slučajevima bi morala da dovede do ozbiljnog ispitivanja odgovornosti državnih službenika koji su uzrokovali štetu.

Slučaj Piletić je još jedna prilika da se započne rešavanje jednog od sistemskih problema crnogorskog pravosuđa koja se ogleda u neodgovornosti pojedinih sudija i tužilaca za neprofesionalan rad na štetu stranaka, države i u krajnjem svih građana Crne Gore.

Akcija za ljudska prava će od Tužilačkog i Sudskog savjeta Crne Gore zahtijevati da ispitaju postupanje nadležnih državnih tužilaca i sudija u predmetu u kojem je Veselin Piletić posle 17 godina pravosnažno oslobođen optužbe za krivična djela ubistvo i iznuda. Piletić je skoro sedamnaest godina živio pod opterećenjem krivične optužbe za koju se i prije petnaest godina, kada je prvi put oslobođen, ispostavilo da ne postoje nikakvi dokazi.

S druge strane, ostalo je nekažnjeno ubistvo Milana Paljevića za koje je Piletić bio okrivljen. Sporno je da li je bilo kakva istraga tog ubistva nastavljena otkako je protiv Piletića 1999. započet krivični postupak.

Crnogorsko pravosuđe mora da pokaže da je sposobno da uči na greškama i da će biti preduzete konkretne mjere da se spriječi vođenje ovakvih beznadežnih i dugotrajnih krivičnih postupaka.

Piletić je u ovom krivičnom postupku proveo preko godinu dana u pritvoru, sve vrijeme mu je bio oduzet pasoš, a sve dramatične posljedice života pod krivičnom optužbom ni blizu ne može da nadomjesti ”pravično zadovoljenje” od dvije hiljade eura, koje mu je 2013. godine dosudio Vrhovni sud zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je tada već trajao preko trinaest godina (Tpz. 4/2013). Vrhovni sud je tada utvrdio da okrivljeni ni na koji način nije doprineo trajanju postupka, dok je u predmetu bilo više dužih perioda neaktivnosti. U samo jednom takvom periodu u predmetu nije rađeno ništa preko 15 mjeseci.

U ovom slučaju je posebno sporno postupanje državnog tužilaštva, koje je insistiralo na optužbi na osnovu dva očigledno sporna dokaza – nezakonitog dokaza – ”ceduljice” – čije porijeklo tužilaštvo nije htjelo da otkrije, i iskaza nepouzdanog svjedoka, koji je više puta mijenjao iskaz i čije je mentalno oboljenje, na koje je i sam ukazivao, blagovremeno dokumentovano.

Piletiću je tri puta suđeno u prvom stepenu, gdje se izmijenilo čak sedam sudija, pa je suđenje sedam puta počinjalo ispočetka. Više instance su neshvatljivo insistirale na vještačenju ”ceduljice” koja se nije smjela ni tretirati kao dokaz, jer se nije znalo kako se do nje došlo.

Isplata naknade štete Piletiću, koja će iz državnog budžeta tek biti plaćena, u ovom i svim sličnim slučajevima bi morala da dovede do ozbiljnog ispitivanja odgovornosti državnih službenika koji su uzrokovali štetu.

Slučaj Piletić je još jedna prilika da se započne rešavanje jednog od sistemskih problema crnogorskog pravosuđa koja se ogleda u neodgovornosti pojedinih sudija i tužilaca za neprofesionalan rad na štetu stranaka, države i u krajnjem svih građana Crne Gore.