Akcija za ljudska prava (HRA) je danas, 18.1.2016, uputila pisma predsjedniku Vlade, Dušku Markoviću i Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću, apelujući na njih da ispitaju zakonitost trošenja sredstava koje su Vlada Crne Gore i drugi budžetski korisnici isplatili po osnovu jednokratnih socijalnih pomoći, odnosno pomoći fizičkim licima za liječenje, školovanje ili poboljšanje materijalne situacije od januara 2014. godine do danas i da o svojim nalazima obavijeste javnost.

Od predsjednika Vlade smo posebno tražili da obezbijedi da Ministarstvo prosvjete objavi interni akt ministarstva o isplatama socijalne pomoći od 31. januara 2014. godine (broj 01-492/2), kao i sve odluke iz te godine i posljednje dvije godine, da bi se vidjelo kako je ministarstvo tumačilo zakonski termin ”socijalna pomoć” i raspolagalo novcem građana iz državnog budžeta i da, u skladu s obavezom zakonitog i transparentnog rada organa državne uprave, obezbijedi objavljivanje informacija o tome koliko je ukupno sredstava i po kojim posebnim osnovama isplaćeno u periodu od januara 2014. do danas po osnovu jednokratne socijalne pomoći, u skladu sa godišnjim zakonima o budžetu koji su važili u trenutku isplate, kao i iz sredstava koja su, u navedenom periodu, naknadno povučena iz budžetskih rezervi.

Objavljeni dokumenti koji svjedoče da je Ministarstvo prosvjete osobama koje ne spadaju u kategoriju socijalno ugroženih davalo socijalnu pomoć iz državnog budžeta ”zbog teške materijalne situacije”, od kojih su neki sami demantovali da su im sredstva dodjeljena po tom osnovu, naveli su nas da sagledamo ukupne iznose koji su na ime ”jednokratne socijalne pomoći”, ”pomoći za liječenje”, ”školovanje”, ”poboljšanje materijalne situacije” ili za ”druge vidove pomoći” isplaćeni iz budžeta Crne Gore.

U pitanju je suma od najmanje 4,25 miliona eura, koja je isplaćena od januara 2014. do oktobra 2015. godine.

Naime, Zakonom o budžetu za 2014. godinu samo za transfere za ”jednokratnu socijalnu pomoć” planirano je ukupno 1.167.000 eura. Sudeći po ovom Zakonu, Ministarstvo prosvjete je te godine raspolagalo sa više od polovine ove sume, odnosno sa 620.000 eura kroz programe „Administracija“ i „Učenički i studentski standard“. Na drugom mjestu je Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, koji je za ”jednokratnu socijalnu pomoć” imao na raspolaganju 300.000 eura. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je raspolagalo sa 177.000 eura, a Ministarstvo odbrane sa 60.ooo eura. Konačno, i Državna revizorska institucija je imala fond od 10.000 eura za socijalnu pomoć.

Prema nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od oktobra 2014. do oktobra 2015, odlukama Vlade, Užeg kabineta Vlade i Komisije za raspodjelu sredstava tekuće budžetske rezerve potrošeno je više od 3 miliona eura i to na ”pomoć liječenju”, ”poboljšanje materijalne situacije”, ”pomoć za školovanje” i ”ostale vidove pomoći”.

Iako smatramo da je krajnje vrijeme da se preispita javni interes za postojanje paralelnih fondova, kojima se mimo sprovođenja procedura za koje su nadležni Ministarstvo rada i socijalnog staranja i centri za socijalni rad, Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore i Ministarstvo kulture, pojedinim građanima po diskrecionoj procjeni omogućava poboljšanje materijalne situacije, liječenje ili i štampanje knjiga, sada je neophodno hitno preispitati osnov, obim i opravdanost zakonima o budžetu predviđenih i utrošenih sredstava za jednokratnu socijalnu pomoć, uključujući i trošenje sredstava iz tekuće budžetske rezerve za istu svrhu.

Pored svakodnevnih apela NVO da se pomogne djeci, iznemoglim i bolesnim ljudima koji u Crnoj Gori žive na ulici ili u uslovima siromaštva nedostojnim čovjeka (prema UNICEF-u, više od 15.000 djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu), podsjećamo da je još u decembru 2014. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava Ujedinjenih nacija razmatrajući izvještaj o primjeni Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, preporučio Crnoj Gori da poveća iznose socijalnih davanja kako bi se obezbijedio odgovarajući životni standard osobama i porodicama, posebno za nezaposlene, starije i osobe sa invaliditetom, ali to do danas nije učinjeno. Naprotiv, Vlada je odlučila da odloži primjenu zakona na osnovu koga je trebalo da djeca čiji su roditelji nezaposleni, a ne primaju socijalnu pomoć, od 1. januara ove godine dobiju dodatak u iznosu od svega 31,8 € mjesečno. Vlada je takođe smanjila visinu iznosa naknadi za majke po osnovu rođenja troje i više dece za 25%. Sklonište za beskućnike ni dvije godine kasnije nije osnovano ni u glavnom gradu Podgorici.

UN Komitet je 2014. preporučio i da se osnuju skloništa za beskućnike i odgovarajuće zbrinu lica koja u nedostatku smještaja i dalje borave u psihijatrijskoj bolnici u Dobroti iako njihovo zdravstveno stanje ne zahtijeva bolničko liječenje (tzv. socijalni pacijenti). Ove preporuke Crna Gora takođe nije ispunila.

U ovakvim okolnostima, pitanje zakonitog i transparentnog trošenja državnih sredstava za socijalnu pomoć je od najvećeg društvenog značaja, imajući u vidu da nedavno objavljeni dokumenti daju opravdan osnov za sumnju u nezakonito i nenamjensko trošenje tih sredstava.