Povodom 10 godina od usvajanja Ustava Crne Gore kao nezavisne države, NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističe da su Ustavom, poslije amandmana usvojenih 2013. godine, unaprijeđeni uslovi za depolitizaciju sudstva i tužilaštva, ali nedovoljno, jer je dozvoljeno da članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, istaknuti pravnici, budu i članovi političkih stranaka i bivši funkcioneri političkih stranaka. HRA smatra da je u interesu oslobađanja sudstva i tužilaštva od političkog uticaja neophodno obezbijediti da u ovim tijelima ne budu osobe s jakim političkim vezama.

Ovaj propust treba posmatrati i u svijetlu ograničenih dometa reforme pravosuđa koja u Crnoj Gori traje od 2000. godine i činjenice da zadati cilj, nezavisno, profesionalno, odgovorno i efikasno pravosuđe, koje prihvata evropske standarde, još nije postignut.

Sada bi, prije nego što Tužilačkom savjetu istekne mandat u januaru, a Sudskom savjetu u julu 2018. godine, izmjenom zakona trebalo propisati dodatni uslov političke nezavisnosti članova savjeta iz reda istaknutih pravnika, i tako spriječiti da članovi i funkcioneri političkih stranaka nastavljaju karijeru u vrhu pravosuđa koje treba da bude nezavisno od političkog uticaja. Takođe bi trebalo obezbijediti da bar po jedan član/ica Sudskog, odnosno Tužilačkog savjeta budu predstavnici NVO, u cilju odgovornijeg i otvorenijeg rada ovih tijela.

Što se tiče Ustavnih garancija ljudskih prava, HRA je odmah po usvajanju Ustava u novembru 2007. ukazala da Ustav nije obezbijedio te garancije na nivou prethodno važeće Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama Srbije i Crne Gore (Mala Povelja). Prije svega, izostalo je ”jemstvo stečenih prava”, tj. garancija da se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava neće smanjivati. Takođe, Mala Povelja brak nije ograničavala na zajednicu muškarca i žene, kao Ustav Crne Gore, već ga je definisala kao zajednicu zasnovanu na slobodnoj volji budućih supružnika, što je omogućavalo uvođenje bračne zajednice osoba istog pola.

Drugi propusti u odredbama o ljudskim pravima u Ustavu Crne Gore, na koje je HRA ukazala u inicijativi za njegove izmjene i dopune 2007. godine, u praksi se prevazilaze neposrednom primjenom međunarodnih ugovora i prakse međunarodnih tijela, posebno Evropskog suda za ljudska prava, na koju se sada sudije u Crnoj Gori pozivaju više i bolje nego prije deset godina. Međutim, i dalje smatramo da bi garancije ljudskih prava u Ustavu trebalo da su propisane preciznije i sadržajnije.

Konačno, prilikom izmjena Ustava 2013. godine nije usvojena preporuka Venecijanske komisije da se unaprijedi garancija nezavisnosti Zaštitnika/ce ljudskih prava i sloboda (Ombudsmana) tako što bi se i osoba za ovu važnu funkciju za zaštitu ljudskih prava birala kvalifikovanom, 2/3 većinom, kao što je te godine amandmanima predviđeno za izbor sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i četiri člana/ice Sudskog savjeta.

KONTEKST: HRA je tokom 2006. godine nastojala da doprinese uvođenju kvalitetnih garancija ljudskih prava u Ustav Crne Gore. Učestvovali smo u raspravi o prvom, ekspertskom nacrtu Ustava, a zatim i u javnoj raspravi o Nacrtu ustava. Iako je prvobitni Nacrt značajno poboljšan, garancije ljudskih prava nijesu dostigle nivo Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama Srbije i Crne Gore – Male Povelje, kao što je bilo obećano Savjetu Evrope da će biti učinjeno. Izostalo je jemstvo stečenih prava, uputstvo za tumačenje ljudskih i manjinskih prava u skladu sa međunarodnim standardima i praksom međunarodnih tijela, prostor za omogućavanje braka osobama istog pola. Tekst Ustava ne sadrži: preciznu garanciju prava na život, pravo na žalbu sudu u svakom slučaju lišenja slobode (habeas corpus), zabranu ponižavajućeg i nečovječnog kažnjavanja, zabranu zatvora zbog duga, pravo na djelotvorni pravni lijek za slučaj kršenja ljudskih prava i neke važne garancije pravičnog suđenja.

Po usvajanju i objavljivanju Ustava, HRA je u novembru 2007. godine uputila inicijativu za njegove izmjene i dopune predsjedniku države (Filipu Vujanoviću), tadašnjem predsjedniku Vlade (Željku Šturanoviću) i svim parlamentarnim političkim strankama, iako je bilo jasno da će razmatranje takve inicijative morati da sačeka neko novo vrijeme.

Dio inicijative u odnosu na jačanje garancija nezavisnosti sudstva je prihvaćen u okviru amandmana na Ustav 2013. godine. Tada je uvedena kvalifikovana dvotrećinska većina svih poslanika/ica za odlučivanje o izboru i razrješenju sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i četiri člana/ice Sudskog savjeta, promjenjen je način izbora predsjednika/ice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, po preporukama i Venecijanske komisije, ali nije obezbijeđena i potrebna garancija političke nezavisnosti, kako je gore istaknuto.

Inicijativu za izmjenu i dopunu odredbi o ljudskim pravima i nezavisnosti sudstva izradila je 2007. godine radna grupa HRA koju su činili: mr Emilija Durutović, sudija Vrhovnog suda Crne Gore i Suda Srbije i Crne Gore u penziji, dr Nebojša Vučinić, profesor međunarodnog javnog prava i ljudskih prava Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore i sudija Evropskog suda za ljudska prava, dr Radomir Prelević, advokat i mr Tea Gorjanc Prelević, urednica projekta „Međunarodni standardi ljudskih prava i ustavne garancije u Crnoj Gori“. U okviru pomenutog projekta, u februaru 2008, HRA je organizovala okrugli sto na ovu temu u saradnji sa Venecijanskom komisijom (Evropskom komisijom za demokratiju putem prava).[1]

Ocjena HRA predloga Amandmana na Ustav Crne Gore iz jula 2013. je dostupna ovdje.

[1] Detaljnije o održanom okruglom stolu, kao i izlaganja učesnika dostupno u publikaciji Međunarodni standardi ljudskih prava i ustavne garancije u Crnoj Gori, ur. mr Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava, Podgorica, 2008.