U presudi Milićević protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava je jednoglasno utvrdio da je Crna Gora prekršila pravo na poštovanje privatnog života (čl. 8 EKLJP) podnosioca predstavke jer ga nije zaštitila od napada mentalno oboljele osobe, koja je imala istoriju nasilničkog ponašanja. Milićevića je X napao u februaru 2013. godine, u njegovom kafiću, i nanijeo mu povrede glave. Prethodno mu je prijetio, i Milićević ga je prijavio policiji nekoliko dana prije napada. X je zatim uhapšen, krivično gonjen, i određeno mu je obavezno psihijatrijsko liječenje. Istovremeno, X je oglašen krivim i za nanošenje lakih tjelesnih povreda drugom čovjeku kojeg je napao nožem četiri mjeseca prije napada na podnosioca predstavke.
Evropski sud je utvrdio da je policija bila obaviještena o prijetnjama i da je morala biti svjesna mogućnosti da se dogodi napad. Iako prijetnja sama po sebi možda nije zvučala preozbiljno, trebalo ju je sagledati u kontekstu drugih činjenica: prvo, manje od 4 mjeseca prije prijetnje i napada na podnosioca predstavke, X je napustio bolnicu iako je nadležni ljekar smatrao da mu je bilo potrebno da nastavi sa bolničkim liječenjem; drugo, kada je podnosilac predstavke prijavio policiji X zbog prijetnji, policija je već bila svjesna da je on napadao i druge ljude, jer su često o tome dobijali izvještaje. Posljednji takav napad bio je šest dana nakon što je X napustio bolnicu suprotno preporuci doktora. U spisima predmeta nije bilo dokaza da je nakon tog napada odveden na ljekarski pregled radi procjene da li predstavlja opasnost za druge. Iako je protiv X zbog tog napada podignuta optužnica, na njoj se nije radilo tri mjeseca sve dok se nije desio napad na podnosioca predstavke. Treće, iako je policija znala da je X uvijek nosio nož ili neko drugo slično oružje, jedino što su preduzeli bilo je da ga drže na oku u okviru naselja.
Evropski sud je utvrdio da su vlasti prekršile pozitivne obaveze države na osnovu člana 8 Konvencije, time što nisu preduzele dovoljne mjere da zaštite privatni život podnosioca predstavke, imajući u vidu dotadašnje nasilničko ponašanje X. Vlasti su bile upoznate sa krivičnim dosijeom X i činjenicom da su domaći sudovi uspostavili uzročnu vezu između njegovog mentalnog stanja i krivičnih djela koja je izvršio. Pored toga, nije bilo dokaza da je X pregledao ljekar nakon napada do koga je došlo prije napada na Milićevića, da bi se osiguralo da uzima ljekove. Ovo je, prema Evropskom sudu, ukazalo na nedostatak saradnje između policije i medicinskih službi. Naglašeno je da u takvim okolnostima vlasti treba da budu upoznate sa stvarnim i neposrednim rizikom od nasilja koje prijeti od takve osobe.
Podnosiocu predstavke je dosuđeno 4.500 eura na ime naknade nematerijalne štete i 3.000 eura troškova postupka. Presuda će postati pravosnažna ako u roku od 3 mjeseca ne bude upućena u nadležnost Velikog vijeća.
NVO Akcija za ljudska prava u saradnji sa NVO Adamas, prati donošenje presuda Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na Crnu Goru. Tabela sa pregledom do danas donijetih presuda dostupna je na: https://www.hraction.org/crna-gora-i-evropski-sud-za-ljudska-prava-2/.
