Sjutra, 19.3.2019. godine u 10h, u Osnovnom sudu u Danilovgradu, nastaviće se prvostepeno suđenje desetorici zatvorskih stražara optuženih za torturu nad jedanaest zatvorenika Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u januaru 2015. godine. Prošle su pune četiri godine od tog događaja i tri godine od planiranog početka suđenja optuženim državnim službenicima – prvi glavni pretres bio je zakazan za 22. februar 2016. godine, ali su zbog brojnih odlaganja prvi svjedoci saslušani tek u januaru 2017, a do danas nije bilo ni prve presude. Suđenje je odlagano dva puta čak i zbog učešća optuženih za mučenje na Pravosudnim sportskim igrama na kojima su predstavljali ZIKS. Ovo suđenje pred Osnovnim sudom u Danilovgradu je jedan od najdužih prvostepenih krivičnih postupaka pred crnogorskim sudovima, uprkos međunarodnim standardima koji zahtijevaju da se procesuiranje optužbi za torturu sprovodi hitno.

Slučaj ilustrativno pokazuje toleranciju državnih organa prema torturi koju sprovode državni službenici. Dok se kažnjavanje stražara odlaže već četiri godine, zatvorenici su zbog napada na stražare pravosnažno osuđeni veoma efikasno, za godinu i devet mjeseci, i to na visoke kazne zatvora.  Službenici koji su ih mučili sve vrijeme su neometano radili i redovno primjenjivali ovlašćenja prema zatvorenicima, iako je njih 11 okrivljeno za mučenje i sudilo im se posljednje tri godine. Praksu neudaljavanja iz službe državnih službenika okrivljenih za krivična djela zlostavljanja u Crnoj Gori posebno je kritikovao Evropski komitet za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) u nedavno objavljenom izvještaju.

Podsjećamo, posle incidenta u ZIKS-u 14. januara 2015, u kome je 9 zatvorenika napalo stražare i dvojici nanijelo i teške tjelesne povrede, stražari su sistematski sproveli torturu protiv najmanje 13 zatvorenika. Ombudsman je prvi utvrdio, tek u novembru 2015. godine, da je 13 zatvorenika zlostavljano, da su trojica i mučeni i da je jedan od njih pretrpio čak 46 udaraca. Optužnica protiv 10 službenika obezbjeđenja ZIKS-a podignuta je u decembru 2015, tek 11 mjeseci posle torture, a prvostepeno suđenje nije okončano ni posle 4 godine. S druge strane, zatvorenici su  optuženi za napad na stražare u roku od samo  20 dana, a za godinu i 9 mjeseci i pravosnažno osuđeni na ozbiljne kazne zatvora od  2 godine i 7 mjeseci do 5 godina, zbog napada na službena lica i nanošenje teških tjelesnih povreda.

Od početka suđenja zatvorskim stražarima do danas bilo je zakazano 54 glavnih pretresa, od čega je samo 15 održano, dok je čak 39 odloženo, tj. nije održano. Najveći broj ročišta je odložen zbog navodne bolesti nekog od okrivljenih ili njihovih branilaca, zbog zahtjeva za izuzećem prvo državnog tužioca, a zatim sudije, zbog toga što ZIKS nije organizovao sprovođenje oštećenih na suđenje, zbog učešća okrivljenih stražara na Pravosudnim sportskim igrama za ZIKS, zbog nedolaska svjedoka ili branilaca i kašnjenja vještaka s izradom nalaza.

Postupajuća sudija je koristila zakonske mogućnosti da spriječi odugovlačenje postupka (određivala je nešto kraće rokove između ročišta, izricala upozorenja i novčane kazne za učesnike u postupku koji nisu opravdali izostanak). Ona zaslužuje pohvale jer je sama preduzela saslušanje dodatnih svjedoka i članova uprave ZIKS da bi dodatno rasvijetlila slučaj, za razliku od nadležnog državnog tužioca, koji je zauzeo vrlo pasivan stav – rijetko je postavljao pitanja optuženima i svjedocima, nije predlagao saslušanje dodatnih svjedoka, a ni kazne zbog opstrukcija postupka.

Državno tužilaštvo je istragu svelo na optuženje službenika ZIKS za neposredno izvršilaštvo mučenja i zlostavljanja zatvorenika, dok nema pokazatelja da je ozbiljno ispitalo odgovornost starješina ZIKS, koji su bili prisutni u ZIKS-u u vrijeme zlostavljanja i bili nadležni za nadzor nad stražarima i izdavanje obavezujućih naredbi. Sudeći po izvještaju Ombudsmana, uprava ZIKS nije blagovremeno sarađivala sa državnim tužilaštvom oko identifikacije učesnika zlostavljanja, ali o tim propustima tužilaštvo nije vodilo istragu. Imajući u vidu podatke dostupne sa suđenja i izvještaj Ombudsmana, smatramo da tužilaštvo u ovom slučaju nije sprovelo temeljnu istragu koja bi mogla dovesti do kažnjavanja svih odgovornih državnih službenika za mučenje i zlostavljanje zatvorenika 14. i 15. januara 2015. godine.

Na postupak protiv službenika obezbjeđenja ZIKS uticalo je i to što okrivljeni nisu bili lišeni slobode, ni udaljeni od vršenja službe jer ih uprava ZIKS nikada nije suspendovala. Državni tužilac nije predložio određivanje pritvora, niti su službenici bili zadržani dok oštećeni nisu dali iskaze državnom tužiocu. Ovo je moglo da dovede do uticaja na svjedoke – oštećene zatvorenike, na koje je neko očigledno i izvršio uticaj, pa su oni u međuvremenu, od davanja izjava državnom tužiocu u izviđaju do davanja iskaza pred sudom promijenili iskaze i prestali da se sjećaju ko ih je od službenika obezbjeđenja ZIKS-a neposredno zlostavljao.

Državno tužilaštvo je propustilo da zbirnom optužnicom od 7.12.2015. obuhvati i mučenje zatvorenika M. K, na koje je Ombudsman ukazao. Dvojica stražara su za to krivično djelo naknadno optužena, u junu 2017. godine, i prvostepeno su osuđeni za mučenje na 6 mjeseci zatvora. Viši sud u Podgorici je tu presudu ukinuo i postupak vratio na ponovno suđenje jer nije sprovedeno vještačenje putem komisije vještaka o nanošenju velikog bola i/ili teške patnje oštećenom. Ni ovi stražari, prvostepeno osuđeni za mučenje zatvorenika, nisu suspendovani već i dalje rade sa zatvorenicima.

NVO ”Akcija za ljudska prava” prati suđenje u Danilovgradu uz pomoć organizacije studentkinja i studenata prava ”Adamas”.