Naredbom za preduzimanje privremenih mjera za sprečavanje unošenja u zemlju, suzbijanje i sprečavanje prenošenja novog koronavirusa od 26.06.2020. godine, ministar zdravlja je sasvim zabranio održavanje političkih skupova na otvorenom javnom mjestu, dok su vjerska okupljanja ograničena na otvoreni prostor koji pripada vjerskom objektu.
HRA i IA smatraju da su Naredbom uvedena pretjerana, nesrazmjerna, ograničenja prava na slobodu mirnog okupljanja zbog zaštite zdravlja i da su ona diskriminatornog karaktera. Smatramo da se cilj zaštite zdravlja mogao postići blažom mjerom kao što je okupljanje uz obaveznu upotrebu maski i uz održavanje fizičke distance. Ukazali smo da to što nijesu zabranjena okupljanja u zatvorenom prostoru, koja nose veći rizik od zaraze, kao i to da nijesu zabranjena nepolitička okupljanja na otvorenom, proslave, svadbe i druge manifestacije, ukazuje na diskriminatorni karakter Naredbe.
U inicijativi je istaknuto i da Ustav Crne Gore u članu 52 dozvoljava samo privremeno ograničenje, a ne i ukidanje prava na mirno okupljanje, kao što je uvedeno u odnosu na političke skupove. Za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja pravo na slobodu mirnog okupljanja se, na osnovu člana 25, može ograničiti „u obimu u kojem je to neophodno”, ali takvo stanje nije proglašeno.
Zabranom nije postignuta potrebna ravnoteža između zaštite zdravlja građana i ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja, koje predstavlja temelj demokratije. Ukazali smo da je, primjera radi, Ustavni sud Njemačke 15. aprila 2020. zaključio da se pravo na slobodu mirnog, protestnog okupljanja, mora obezbijediti i u vrijeme pandemije, uz primjenu ograničenja kao što su maske i održavanje fizičke distance. Sud je tom prilikom istakao da zabrinutost vlasti povodom zaštite zdravlja ne može da posluži kao opravdanje da se potpuno ograniči pravo na mirno okupljanje.
Naredbom je na diskriminatoran način ograničeno pravo na mirno okupljanje, ako se uzme u obzir da nijesu zabranjeni javni skupovi u zatvorenom prostoru, koji predstavljaju još veći epidemiološki rizik, kao ni javni autobuski saobraćaj i druga okupljanja koja nemaju politički karakter.
Imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u ispitivanju ustavnosti naredbi za vrijeme epidemije virusa Covid-19, koja je ili bila prespora ili je nije ni bilo, ne očekujemo da će Ustavni sud i ovoga puta pravovremeno postupiti. Međutim, smatramo da je naša obaveza da istrajemo u podsticanju institucija da postupaju onako kako bi trebalo da postupaju u demokratskoj državi, u cilju zaštite ljudskih prava od arbitrernosti vlasti, u skladu sa svojim nadležnostima.
