Akcija za ljudska prava smatra da su članovi Sudskog savjeta prekoračili svoja ovlašćenja donošenjem odluke da sačekaju odluku Ustavnog suda Crne Gore po predlogu Sudskog savjeta za ocjenu ustavnosti čl.17 st.1 i 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju umjesto da konstatuju činjenicu da je uslijed nastupanja uslova za odlazak u penziju znatnom broju sudija prestala sudijska funkcija.

Podsjećamo, Sudski savjet je u saopštenju sa sjednice od 7. oktobra objavio: “Razmatrajući dopise pojedinih predsjednika sudova u smislu člana 105 Zakona o Sudskom  savjetu i sudijama, Savjet je većinom glasova donio odluku da se sačeka odluka Ustavnog suda Crne Gore po inicijativi  Sudskog  savjeta kojom je podnijet Prijedlog za ocjenu saglasnosti čl.17 st.1 i 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju  sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima.”

Ustav Crne Gore propisuje da sudiji prestaje funkcija, pored ostalog, “kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju” (član 121, stav 2). Takođe, Ustav propisuje u članu 128 stav 1 tačka 6 da Sudski savjet “utvrđuje prestanak sudijske funkcije”.

Sudski savjet je dužan da, na osnovu člana 105 stava 3 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, donese pojedinačne akte o prestanku sudijske funkcije svim sudijama kojima je na osnovu važećeg zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ona prestala, u roku od 30 dana od dana prijema obavještenja o tome od strane predsjednika sudova.

Sudeći po tekstu predloga za ocjenu ustavnosti Zakona o PiO koji je podnio Sudski savjet, Sudski savjet nema dilemu oko toga da je skoro 1/3 raspoloživog sudijskog kadra ispunila uslove za penziju, i da im shodno navedenoj odredbi Ustava, mora prestati sudijska funkcija.

HRA razumije da odlazak trećine sudija u penziju predstavlja značajan potres za sudstvo, koji nije lako nadoknaditi. Takođe smatramo da je Sudski savjet pred Ustavnim sudom pokrenuo vrlo važno pitanje za ostvarivanje jednakosti žena i muškaraca. Međutim, bez obzira na sve to, Sudski savjet ne smije svojevoljno odlučiti da ne primjenjuje zakon, tj. ne smije samovoljno produžavati trajanje sudijske funkcije bilo kome jer time prekoračuje svoju nadležnost i zloupotrebljava službeni položaj.

Pojedinačni akti donijeti na osnovu propisa čija se neustavnost utvrdi mogu se naknadno izmijeniti, odnosno njihovo izvršenje se može obustaviti na osnovu Zakona o Ustavnom sudu (čl. 66, 67), pa prema tome, nema baš nikakvog opravdanja za Sudski savjet da postupa samovlasno.

Ovo je samo posljednji u nizu primjera da Sudski savjet krajnje proizvoljno primjenjuje propise. Nadamo se će se pravnici članovi Savjeta što prije zamijeniti ljudima od integriteta koji će biti spremni da obezbijede vladavinu prava.