Povodom informacija koje je u petak 11. decembra 2020. godine objavio dnevni list Dan, da se u maju ove godine u zatvoru u Spužu odigravalo vrbovanje atentatora za ubistvo novinarke Olivere Lakić, Akcija za ljudska prava izražava veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, posebno jer joj se niko od nadležnih iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ili Uprave policije (UP) do danas nije obratio ovim povodom.
Dan je objavio da je „svjedok saradnik B.P. u svom iskazu pred specijalnom tužiteljkom iznio detalje kako je i zbog čega planiran atentat na novinarku Oliveru Lakić … u maju ove godine iza zidina spuškog zatvora“. Iz ovog i ostalih navoda iznijetih u tekstu pod naslovom „Dao bih ti 150 hiljada samo da mi je makneš“, zaključuje se, ne samo da je svjedok SDT-u dao ovaj iskaz, već da je iskaz u međuvremenu i uvršten u optužnicu tužilaštva kao vjerodostojan. Olivera Lakić do danas nije zvanično obaviještena o svemu tome od strane SDT, niti joj je ponuđena zaštita.
Akcija za ljudska prava poziva SDT i UP da bez odlaganja obavijeste javnost:
1) Što je do sada preduzeto da se hitno i temeljno, u skladu sa standardima djelotvorne istrage, istraže navodi da postoji više zainteresovanih članova kriminalne grupe za ubistvo novinarke Lakić? Da li su oni povezani s napadom na nju u maju 2018?
2) Zašto nije odmah zvanično obaviještena o tome da joj je život ugrožen?
3) Zbog čega joj nijesu obezbijedili zaštitu u situaciji kada postoji svjedočenje o planiranju atentata na nju, koje SDT očigledno smatra kredibilnim, čim ga je stavilo u svoju optužnicu?
Naglašavamo da je država dužna da zaštiti pravo na život i bezbjednost Oliveri Lakić.
Neefikasna istraga i ovog slučaja kao i prethodnih napada na Oliveru i druge novinare ozbiljno ugrožava slobodu izražavanja u Crnoj Gori, kao i napredak države ka Evropskoj uniji. Država mora da služi svojoj svrsi, državno tužilaštvo i policija moraju da zaštite ugrožena ljudska prava novinarke.
Podsjećamo da je novinarka Lakić već dva puta bila žrtva fizičkih napada, da joj je više puta prijećeno, a da do danas nije utvrđeno ko je nalogodavac napada i prijetnji. Istraga posljednjeg napada na Lakić još uvijek nije okončana niti je dala rezultate iako su od tog događaja prošle više od dvije godine.
Olivera Lakić je prvi put napadnuta udarcima u glavu u martu 2012. godine ispred ulaza zgrade u kojoj je živjela u Podgorici, a zatim je, na istom mjestu, ranjena iz vatrenog oružja 8. maja 2018. godine. U više navrata joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici “Tara” u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu. Nakon toga, u maju 2014. godine, ponovo je dobila prijetnje od prijatelja njenog napadača iz 2012. godine.
Kažnjeni su samo Slavko Musić, zaposlen kod vlasnika fabrike “Montenegro tobacco company”, koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zatvorskom kaznom od četiri mjeseca, i Ivan Bušković, koji ju je napao 2012. godine, zatvorskom kaznom od devet mjeseci. Oslobođeni su Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da joj je prijetio, pri čemu nikada nije utvrđeno zašto je, tj. za čiji račun je to uradio. Oslobođeni su i Milenko Rabrenović, blizak direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću, zbog prijetnji novinarki, njenoj kćerki i cimerki njene kćerke, Siniša Stojković, šef kriminalističke policije PJ Budva, zbog vršenja uticaja na postupak koji se vodio protiv Rabrenovića, kao i Dejan Čurović i Ivan Siništaj zbog prijetnji iz maja 2014.godine.
Kada je riječ o ranjavanju iz maja 2018. godine, skoro dvije godine nakon otvaranja istrage, još uvijek nijesu otkriveni ni nalogadavci ni neposredni izvršioci. Evropska komisija je u najnovijem izvještaju o Crnoj Gori izrazila posebnu zabrinutost što ovaj slučaj još uvijek nije rasvijetljen.
„Zbog serije tekstova o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta, koji su dovedeni u vezu sa službenicima policije i ANB, novinarka Lakić je postala žrtva serije prijetnji i fizičkog napada. Procesuiranje ovih napada je praćeno brojnim kontraverzama i uticajem visokih državnih službenika. Tako je jedno lice pokušalo da lažnim priznanjem istragu navede na krivi trag, direktor policije je saopštio da je napadač na novinarku osuđen zato što mu je policija podmetnula dokaze, šef kriminalističke policije u Budvi je pokušao da utiče na tužioca da obustavi postupak protiv njegovog kolege zbog prijetnji novinarki Lakić, a predsjednica Vrhovnog suda se posebno interesovala za taj postupak.
Državno tužilaštvo je u ovom slučaju izabralo srednji put – trudilo se da procesuira sve koji su prijetili i napali novinarku, ali ne i da dođe do nalogodavca i temeljno istraži nelegalnu proizvodnju i krijumčarenje cigareta, o čemu je ona pisala i zbog čega je napadnuta, niti je bilo spremno da istraži nestanak dokaza u vezi sa tim. Tako su ostali uzaludni napori i žrtva koju je novinarka podnijela radeći u interesu građana, dok je epilog i ovog slučaja činjenica da vladavina prava u Crnoj Gori nije obezbijeđena i da javnost i dalje gubi povjerenje u spremnost policije i državnog tužilaštva da je obezbijede.
Sudovi su u ovom slučaju minimalno kaznili samo jedno lice koje je novinarki prijetilo i napadača na nju. Oslobođena su optužbi dva policajca – jedan, koji je optužen da joj je prijetio, i drugi, optužen da je nezakonito uticao na državnog tužioca da obustavi gonjenje ovog prvog. Obije oslobađajuće presude su utemeljene na kontroverznim tumačenjima činjenica i prava. Epilog drugog slučaja je da policajac nije imao dovoljno visok položaj da bi mogao da izvrši nezakoniti uticaj na tužioca, iako zakon takav uslov ne postavlja. Činjenica da je policajac koji je optužen da je prijetio novinarki bio veoma blizak direktoru Uprave policije i da se za postupak protiv njega interesovala i predsjednica Vrhovnog suda, podržava sumnje da u oba slučaja sudije nisu bile nepristrasne. Pored toga, sud je utvrdio i da ne može krivično odgovarati čovjek koji je sam sebe lažno prijavio da je prijetio novinarki, u slučaju prijetnji zbog kojih je posle procesuiran policajac. Nikada nije utvrđeno zašto je on pokušao da istragu navede na krivi trag. Na kraju, sud je obustavio i procesuiranje prijatelja napadača na novinarku koji su joj poslednji prijetili, našavši da nema dovoljno sumnje da su izvršili krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti.
Ukupno posmatrano, sudovi su propustili da sve ove postupke sagledaju u kontekstu koji je zasluživao da najozbiljnije bude uzet u obzir – da je novinarki Oliveri Lakić u kontinuitetu prijećeno i da je i fizički napadnuta da bi se zastrašila i obeshrabrila da se dalje bavi istraživanjem nelegalne proizvodnje i krijumčarenja cigareta u Crnoj Gori, posla s kojim su vrlo vjerovatno povezani bivši i sadašnji državni službenici policije i ANB, sudeći po neuvjerljivom postupanju svih nadležnih državnih organa u slučaju napada na novinarku. Za prijetnje i napad na novinarku Lakić minimalno su kažnjene samo dvije osobe, koje nisu uticajne i protiv kojih su dokazi bili sasvim očigledni, dok je obezbijeđeno da istraga ne stigne do organizatora napada.“
