GORAN ĐUROVIĆ NEZAKONITO RAZRIJEŠEN IZ SAVJETA RADIO I TELEVIZIJE CRNE GORE – KRAJ MARATONSKOG SUĐENJA
05/05/2021PRESUDA EVROPSKOG SUDA U SLUČAJU KOJI SE TIČE NEPRUŽANJA ADEKVATNE MEDICINSKE POMOĆI U ZATVORU OSOBI LOŠEG PSIHIČKOG ZDRAVLJA
13/05/2021ŠEST IZGUBLJENIH GODINA OD USVAJANJA STRATEGIJE ZA ISTRAŽIVANJE RATNIH ZLOČINA VRHOVNOG DRŽAVNOG TUŽIOCA
Danas se navršava šest godina od kako je Ivica Stanković kao vrhovni državni tužilac 8. maja 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Za šest godina, Specijalno državno tužilaštvo, koje je bilo nadležno za primjenu ove strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet (Zmajević) koji im je ustupilo Tužilaštvo Republike Srbije. Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije. Akcija za ljudska prava (HRA) je juče pozvala gospodina Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je on bio lično nadležan za nadzor nad njenom primjenom. Ova Strategija je bila i jedina strategija o postupanju državnog tužilaštva koju je Ivica Stanković donio za vrijeme obavljanja dužnosti vrhovnog državnog tužioca.
* * *
Usvajanju Strategije za istraživanje ratnih zločina je prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske Unije Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. On je posebno istakao da državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu i kao jedan od glavnih zaključaka naveo nedostatak strateškog pristupa istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Evropska komisija je u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje. Usvajanje strategije za istraživanje ratnih zločina je propisano kao mjera Akcionim planom za poglavlje 23, a onda je takvu strategiju vrhovni državni tužilac usvojio 8. maja 2015. godine.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT), pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tokom posljednjih šest godina primjene Strategije procesuiralo je samo jedan predmet i to opet ne na sopstvenu inicijativu, već im je predmet ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije. Radilo se o predmetu protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, za koji su prethodno izviđajne i istražne radnje prikupljanja dokaza sprovedene u Srbiji. SDT je Zmajevića procesuiralo i on je pravosnažno osuđen 18. novembra 2019. godine na 14 godina zatvora.
SDT nije ponovo otvorilo ni jedan od starih predmeta („Morinj“, „Bukovica“, „Deportacija“, ,,Kaluđerski laz” i dr), iako je Strategija u članu IV predviđala da se oni pregledaju u „u cilju provjere da li je moguće identifikovati još neke osumnjičene, uzimajući u obzir sve modele krivične odgovornosti i krivična djela“. Salustro je 2014. godine oštro kritikovao procesuiranje predmeta „Bukovica“ i „Deportacija“ od strane i državnog tužilaštva i sudova. Evropska komisija je u svim izvještajima od 2013. godine do danas naglašavala da presude donijete u predmetima ratnih zločina nijesu bile u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom i da su sadržale pravne greške.
U kontekstu Deportacije, SDT je u međuvremenu odbacilo tri krivične prijave bez obrazloženja. Jednu su protiv vrha vlasti i tužilaštva podnijeli glavni urednik „Monitora“ Esad Kočan, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore Milan Popović i poslanik Koča Pavlović, a druge dvije novinar i publicista Šeki Radončić, odnosno Radončić i Jasenka Perović, predsjednica Udruženja porodica deportovanih BiH građana 1992. iz Crne Gore protiv Slobodana Pejovića i NN lica. U vezi predmeta Kaluđerski laz, na krivičnu prijavu koju je podnio advokat Velija Murić tužilaštvo nije odgovorilo od 2015. godine.
Akcija za ljudska prava (HRA) je juče pozvala gospodina Stankovića, da prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je jedini bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom. Ova Strategija je, koliko je poznato, bila i jedina strategija koju je on donio za vrijeme obavljanja dužnosti vrhovnog državnog tužioca. Kao osnov za raspravu, gospodinu Stankoviću smo dostavili i Nacrt izvještaja Akcije za ljudska prava o primjeni Strategije, zasnovan na izvještajima o radu SDT, koji su mu u kontinuitetu dostavljani na uvid.
Evropska unija je u svojim strateškim dokumentima o spoljnoj politici i proširenju u odnosu na Zapadni Balkan naglasila da tranzicionu pravdu smatra prioritetom za sve države u procesu pridruživanja, a procesuiranje ratnih zločina pitanjem koje zahtijeva da se hitno rješava. Nedvosmislene i jedne te iste kritike koje Evropska komisija upućuje Crnoj Gori na temu procesuiranja ratnih zločina u svim godišnjim izvještajima od 2013. godine do danas jasno govore o neispunjenim očekivanjima u ovoj oblasti.
Smatramo da bi gospodin Stanković sa saradnicima trebalo da objasni okolnosti koje su dovele do toga da Strategija ne dovede do očekivanih rezultata.