Akcija za ljudska prava poziva poslanice i poslanike da bez odlaganja izaberu sudije Ustavnog suda. Crna Gora mora da obezbijedi djelovanje ključnog organa za funkcionisanje pravnog poretka, bez kojeg nema vladavine prava i legitimiteta države, a nema ni članstva u EU koje želi ¾ građana.

Skupština Crne Gore više od dvije godine nije uspjela da izabere nove sudije Ustavnog suda. Od sredine septembra 2022. godine rad tog suda je blokiran, jer je sa sedam spao na troje sudija.

Ako bi sad DPS, SDP, SD i LP istrajali u bojkotu predloženih kandidata, propao bi i peti konkurs.

Lokalni izbori su nažalost već sprovedeni bez Ustavnog suda, iako taj državni organ po Ustavu i zakonu garantuje njihov legitimitet. Opština Budva je neustavno i nezakonito proglasila konačne izborne rezultate, kao da od Ustavnog suda može tek tako da se odustane. Naredni izbori, za predsjednika države, koji bi morali biti raspisani najkasnije 20. januara 2023. godine (čl. 2 Zakona o izboru predsjednika Crne Gore), ne bi smjeli biti održani bez funkcionalnog Ustavnog suda.

Izbor samo jednog sudije ne bi riješio problem. Ustavni sud bi formalno mogao da radi, međutim, odluke bi mogle da se donesu samo ako o njima postoji saglasnost svih četvoro sudija („Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih sudija.” Član 151 stav 1 Ustava CG). Mogli bi da odlučuju o izbornim žalbama, ali, da bi se bilo koja odluka donijela, svi bi morali da se usaglase o tome da li da žalbu usvoje, odbace ili odbiju. U protivnom, ostala bi ista situacija kao i do sad. Prema tome, izbor jednog sudije samo formalno zadovoljava, ali stvarno ne. Treba izabrati sve četvoro kandidata, da bi taj sud mogao redovno da odlučuje.

Javnost nije čula ni jedan argument protiv stručnosti ili kredibiliteta sve četvoro kandidatkinja i kandidata koji su dobili većinski broj glasova na odboru i o kojima bi Skupština trebalo da se izjasni. Oni prilikom intervjua u skupštinskom odboru nijesu osporeni, nijesu dovedeni u pitanje ni na koji način, pa su čak i poslanici opozicionog DPS, koji su odbili za njih da glasaju, hvalili njihove biografije i iskustvo.

Kandidatkinje Jelena Ružičić i Snežana Armenko prijavile su se na konkurs za izbor sudija Ustavnog suda po prvi put. Međutim, o svakoj od njih se Skupština Crne Gore ranije izjašnjavala. Skupština je gospođu Ružičić 2006. godine izabrala za sudiju Osnovnog suda u Nikšiću, a to je moralo biti i glasovima partija na vlasti na čelu sa DPS, dok je gospođa Armenko u julu 2020. godine glasovima svih prisutnih poslanika i poslanica (44) izabrana za zamjenicu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Za nju su tada glasali svi prisutni poslanici DPS-a, SDP-a i LP, a, od kojih su 21 i sada poslanici.

Kandidatkinja Jadranka Novaković, dugogodišnja rukovoditeljka Odjeljenja za ustavne žalbe Ustavnog suda, po treći put se prijavila na konkurs za sudiju Ustavnog suda, a kandidat dr Ilija Vukčević po drugi put. Analiza glasanja pokazuje da su poslanici i poslanice i za njih, kao i za neke druge prijavljene, različito glasali na svakom izboru (detaljnija analiza je dostupna ovdje). Tako je gospođa Novaković prvi put dobila 4 glasa DF-a i SNP-a, dok su Demokrate i URA bile uzdržane (opozicione partije su bojkotovale rad Skupštine), drugi put je dobila jedan glas SNP-a, a treći put sedam glasova svih partija na vlasti. Kandidat Vukčević je prvobitno dobio 4 glasa, uključujući glas poslanika opozicione Liberalne partije, pored glasova Demokrata i SNP-a, da bi na drugom konkursu dobio podršku svih partija na vlasti, ali više ne i LP.

Iz dostupnih biografija sve četvoro kandidata proizilazi da su neosporno stručni, jedan kandidat je doktor pravnih nauka i predaje na univerzitetu, sve tri kandidatkinje su položile pravosudni ispit, dvije su, kao sudije redovnih sudova preko godinu dana provele na radu u Evropskom sudu za ljudska prava i postale nacionalni predavači o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, treća kandidatkinja je deset godina na čelu odeljenja za Ustavne žalbe u Ustavnom sudu, gde je savjetnica već 15 godina. Sudeći po njihovim referencama, sve predložene kandidatkinje i kandidat morali bi biti sposobni da daju utemeljen doprinos razvoju prakse Ustavnog suda.