Povodom kritika ponašanja državnog tužioca u izviđaju napada na kuću načelnika istražnog zatvora, Tužilački savjet je 14. decembra apelovao “na sve društvene i političke subjekte i druge činioce da se u svojim javnim obraćanjima uzdrže od izjava i komentara kojima pokušavaju da kroz određene vrste pritisaka utiču na državne tužioce da donose ili ne donose određene odluke ili preduzimaju određene radnje u izviđaju”.

Istovremeno, Savjet je ohrabrio državne tužioce „da i dalje efikasno nastave da postupaju u okviru svojih zakonskih ovlašćenja kada je u pitanju gonjenje počinilaca krivičnih djela“, što znači da u postupanju državnog tužioca u pomenutom slučaju nije utvrđeno ništa sporno. Kritikovani smo, posredno, samo mi, koji se nijesmo uzdržali od skretanja pažnje javnosti na ponavljanje istih propusta u radu državnih tužilaca zbog kojih su propale istrage ubistva Duška Jovanovića i pokušaja ubistva Tufika Softića.

Akcija za ljudska prava se protivi ovakvom apelu Tužilačkog savjeta, jer smatra da suzbija pravo na utemeljenu kritiku rada državnih tužilaca, koja je važna za zaštitu ljudskih prava. Sadržaj apela nije u skladu sa tumačenjem slobode izražavanja od strane Evropskog suda za ljudska prava, odvraća javnost od kritike rada državnog tužilaštva, i ugrožava i pozitivan uticaj na dostizanje vladavine prava u Crnoj Gori.

Pritom, Tužilački savjet je ostao nedorečen i nije obavijestio javnost zašto smatra da je prilikom pomenutog izviđaja postupano dovoljno efikasno, tj. zašto bi bilo opravdano da državni tužilac u slučaju bombaških napada na državnog službenika oba puta ne izađe na lice mjesta i ne sasluša oštećenog?

Tužilački savjet je apel objavio povodom nekoliko reagovanja različitih subjekata, između ostalog i Akcije za ljudska prava, na ponašanje nadležnog državnog tužioca u izviđaju dva napada eksplozivnim napravama na kuću načelnika Istražnog zatvora Predraga Spasojevića. U saopštenju pod naslovom: „Ako se nedjelotvorno postupa u istrazi napada na direktora zatvora, šta da očekuju obični građani?!“, izrazili smo protest i zabrinutost jer državni tužilac oba puta nije izašao na lice mjesta, niti je Spasojevića odmah saslušao u vezi prijetnji koje je primio.

Tužilački savjet u svojoj objavi nije osporio nijednu činjeničnu tvrdnju iz našeg saopštenja. Zbog ovog slučaja je i predsjednica Tužilačkog savjeta, zatražila preispitivanje postupanja nadležnog tužioca, a tri dana kasnije, i član Tužilačkog savjeta i predstavnik Ministarstva pravde, Bojan Božović, u emisiji TV Vijesti „Načisto“ istakao je da ne razumije da državna tužiteljka nije mogla izaći na lice mjesta i da “skoro da ne postoji opravdanje za takvo postupanje”.

Takođe, rukovodilac ODT Podgorica, Duško Milanović, gostujući u pomenutoj emisiji, nije osporio  da se postupajuća državna tužiteljka dva puta za redom nije pojavila na uviđaju, ali nije ni objasnio ni opravdao  razlog za to odsustvo. Naveo je da  “je diskutabilno da li je po ZKP-u državni tužilac dužan da prisustvuje uviđaju, ali i da se on za to zalaže, “kad god je neki ozbiljniji slučaj, poput ovoga.” Radnje koje je postupajuća tužiteljka preduzela ocijenio je podobnim ali ne i dovoljnim.

HRA u svom saopštenju nikoga nije vrijeđala, pogotovo ne na ličnoj osnovi, nije spomenut ni identitet postupajućeg tužioca/teljke, iako ni to ne bi bilo nezakonito. Cilj saopštenja je bio da podsjeti do kakvih je pogubnih posljedica već dovela ista praksa tužilaca u istragama ubistva novinara Duška Jovanovića i pokušaja ubistva novinara Tufika Softića, i da se zatraži javno objašnjenje zašto je i u slučaju napada na državnog službenika ona ponovljena.

U slučaju dva nekažnjena napada na novinara Softića, sud je pravosnažno utvrdio da je istraga bila nedjelotvorna upravo zbog propusta državnog tužioca i istražnog sudije da izađu na lice mjesta, kao i propusta državnog tužioca da odmah po izvršenju krivičnog djela uzme obavještećenja od oštećenog (P.br. 6930/16, OS Podgorica). U slučaju ubistva Duška Jovanovića, istražni sudija Višeg suda u Podgorici nije izašao na lice mjesta, a nadležni državni tužilac Višeg državnog tužilaštva nije prisustvovao informativnom razgovoru u podgoričkom Centru bezbjednosti sa Damirom Mandićem, zbog čega se službena zabilješka u kojoj je on detaljno opisao okolnosti ubistva nije mogla koristiti kao valjan dokaz.

Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da pravosuđe mora uživati povjerenje javnosti, i da kritika njegovog rada može biti ograničena samo ako predstavlja neosnovan destruktivni napad (predmet Mustafa Erdogan protiv Turske) do čega u konkretnom slučaju nije došlo, jer ništa od iznijetog u reagovanju HRA, a ni ostalih koji su tim povodom reagovali, zapravo nije osporeno. Radilo se o debati o pitanju od javnog interesa, kakva bi u demokratskom društvu morala da uživa najviši stepen zaštite prema stanovištu Evropskog suda za ljudska prava.

Naravno da i državni tužioci i sudije moraju biti zaštićeni od neosnovanih napada i vrijeđanja na ličnoj osnovi, kao što i prava okrivljenog i sudski postupak moraju biti zaštićeni od kršenja pretpostavke nevinosti. Evropski sud za ljudska prava je utvrdio i da je neophodno „održati autoritet sudstva i osigurati odnose zasnovane na uzajamnom razumijevanju i poštovanju između različitih aktera pravosudnog sistema“ (Morice, st. 170). Međutim, vrijednosni sudovi utemeljeni u činjenicama, i kada se tiču prvostepenih presuda i drugih nepravosnažnih odluka koje donose sudije ili državni tužioci, prihvatljivi su i poželjni, pogotovo u društvu koje je doživjelo brojna kršenja ljudskih prava od strane državnih tužilaca (vidi npr. Milić i Nikezić protiv CG; Alković protiv CG; Siništaj i dr. protiv CG; Baranin i Vukčević protiv CG)  i koje tek treba da dostigne vladavinu prava.