Crna Gora i dalje ne procesuira ratne zločine na svoju inicijativu (proaktivno), kako je to predviđeno Strategijom o istraživanju ratnih zločina 2015. godine, istakla je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević na konferenciji “Primjena Strategije za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori 2021-2022”.

“Procesuiranje i kažnjavanje ratnih zločina je uslov za uspostavljanje vladavine prava i moralni dug prema žrtvama. Radi se o suzbijanju nekažnjivosti za najteža krivična djela, koje ima i širi, regionalni i međunarodni značaj. Radi se o potrebi da se raščisti prošlost, da bi se stekao legitimitet za budućnost”, poručila je Gorjanc Prelević.

HRA je, uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED) juče predstavila izvještaj o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina, u kome je analiziran rad Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) na predmetima ratnih zločina u posljednjih godinu i po dana.

Gorjanc-Prelević je podsjetila da je proaktivno istraživanje ratnih zločina u skladu sa medjunarodnim humanitarnim pravom jedno od mjerila koje Crna Gora mora da ispuni da bi napredovala u pregovorima sa Evropskom Unijom u poglavlju 23, ali da država to ne ispunjava.

Iako je Strategija za istraživanje ratnih zločina iz 2015. godine obavezivala državno tužilaštvo na pojačanu borbu protiv nekažnjivosti, SDT nije pokazalo proaktivan pristup kakav se očekivao, jer je od tada do danas procesuiralo samo dvije osobe na osnovu dva predmeta koje su mu ustupila tužilaštva Republike Srbije odnosno Bosne i Hercegovine, a do čega bi došlo i bez bilo kakve strategije, ističe se u izvještaju HRA koji je izradila pravna savjetnica Bojana Malović. Ona je napomenula da nije pokrenut nijedan postupak primjenom krivičnopravnih instituta komandne odgovornosti, saučesništva, podstrekavanja ili pomaganja, uprkos kontinuiranim kritikama Evropske komisije tokom devet godina i obavezi iz Strategije.

U posljednjih godinu i po dana, u periodu o kome govori izveštaj, procesuiran je samo jedan predmet, koji je Crnoj Gori ustupila Bosna i Hercegovina.

U odnosu na tri zadatka iz Strategije, koje je SDT moralo samostalno obaviti, a to su: a) identifikacija događaja u kojima su učestvovali crnogorski državljani, b) identifikacija crnogorskih državljana koji su možda učestvovali u paramilitarnim grupama tokom rata, i c) revizija starih predmeta (Morinj, Bukovica, Deportacija, Kaluđerski laz), nije ostvaren vidljiv napredak, zaključeno je u izvještaju koji je dostupan ovdje.

Tužilaštvo će razmotriti preporuke HRA; Neophodna revizija Strategije i pojačan nadzor nad njenom primjenom

“Primjena preporuka iz izvještaja HRA je važna, kako za svaku instituciju pojedinačno, tako i za društvo u Crnoj Gori, a posebno preporuka, sa kojom sam u potpunosti saglasna, da se izabere Vrhovni državni tužilac u punom mandatu, istakla je vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva vd VDT Maja Jovanović. Ako ipak ne dođe do tog izbora u najkraćem roku, „ostaje kao jedna od obaveza narednog vršioca dužnosti revidiranje postojeće Strategije koja bi bila praćena akcionim planom sa rokovima za realizaciju konkretnih aktivnosti i indikatorima za ocjenu uspješnosti“.

Saglasila se i sa preporukom da bi osim VDT-a, detaljni nadzor nad postupanjem SDT-a u odnosu na strategiju trebalo, najmanje jednom godišnje, da obavlja i Tužilački savjet i da bi to brzo moglo da se stavi na dnevni red.

Tanja Čolan Deretić, viša državna tužiteljka upućena na rad u Specijalno državno tužilaštvo, je istakla spremnost SDT da bude u potpunosti posvećeno procesuiranju ratnih zločina u cilju privođenja pravdi svih počinilaca. Ukazala je i na to da će SDT u narednom periodu izvršiti reviziju postupanja tužilaštva u starim predmetima ratnih zločina. Saopštila je da je SDT provjerilo navode Veselina Mujovića da zna gdje su sahranjeni posmrtni ostaci stradalih iz voza u Štrpcima i da to nažalost nije dovelo do rezultata; da u predmetu koji je 2020. godine Crnoj Gori dostavio Serž Bramerc postoje problemi pristupa svjedocima; da admiral Samardžić još nije saslušan na okolnosti granatiranja Splita, ali da su upućene zamolnice Republici Hrvatskoj za dostavljanje podataka, kao i da je za dalju istragu u predmetu “Bukovica” potrebno sačekati izmijene Zakonika o krivičnom postupku. Istakla je i da u slučaju Ranka Radulovića koji je u Bosni i Hercegovini optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva nema saglasnosti svjedoka da bi se krivični postupak sprovodio u Crnoj Gori.

Ratni zločini breme 90-ih i tema koju treba iznova oživljavati

„Mislim da je dobro oživjeti ovu temu. Važno je da pričamo o tome i da utvrdimo na koji način smo mi to zažmurili, falsifikovali, ignorisali, namjerno pogrešno kvalifikovali“, istakao je Miodrag Iličković, sudija Ustavnog suda Crne Gore u penziji. On je upitao prisutne i da li je nekome palo na pamet da vidi koliko je sudija i tužilaca bilo na dubrovačkom ratištu, a kod kojih su došli ovi predmeti. „Cijeli sistem je bio uključen i mi sad očekujemo da će taj sistem da uhapsi samog sebe“.

Slučaj porodice Klapuh – nedostatak političke volje ili pravni ćorsokak

Slučaj porodice Klapuh je jedinstven slučaj u kojem imamo utvrđen identitet počinilaca i pravosnažnu presudu, koja se do danas ne može izvršiti zbog pravnih prepreka koje postoje u bilateralnim ugovorima, ocijenio je Branimir Janjević, generalni direktor Direktorata za međunarodnu pravosudnu saradnju u Ministarstvu pravde. „Načelo ne bis in idem predstavlja vjerovatno rizik za svakog tužioca ali ovaj slučaj opravdava potrebu da se to načelo mora konačno fleksibilnije posmatrati jer ne znam šta nam drugo preostaje da se u ovom slučaju dođe do pravde.“ Istakao je da je Ministarstvo pravde u više navrata apelovalo na Republiku Srbiju da izruči Zorana Vukovića, posebno jer je Okružni sud u Beogradu još 2016. utvrdio da su za to ispunjeni uslovi, ali bez rezultata. Saopštio je i da nijesu naišli na pozitivan odgovor institucija Bosne i Hercegovine kada je u pitanju preuzimanje predmeta u odnosu na procesuiranje pravosnažno osuđenog Radomira Kovača.

Govoreći o načelu ne bis in idem koje bi se moglo primijeniti i prilikom ponovnog otvaranja starih predmeta, profesor međunarodnog prava ljudskih prava i bivši sudija suda u Strazburu, Nebojša Vučinić, je ukazao na to da ne možemo mehanički primjenjivati institute unutrašnjeg prava već ih tumačiti u skladu sa standardima međunarodnog humanitarnog prava razvijenog u jurisprudenciji međunarodnih sudova. Istakao je presudu Velikog vijeća u predmetu Marguš protiv Hrvatske u kojoj je rečeno da ponavljanje postupka zbog pogrešne pravne kvalifikacije ne predstavlja kršenje tog načela.

Aleksandar Saša Zeković, aktivista za ljudska prava i član „Građanske inicijative 21. maj“, podsjetio je na činjenicu da stradali članovi porodice Klapuh još uvijek nemaju svoje grobno mjesto i apelovao na državu da njihove posmrtne ostatke sahrane na jedan dostojanstven način, o trošku države i sa državnim počastima na mjestu koje odredi porodica, posebno obzirom na činjenicu da ta presuda nije izvršena posle više od dvije decenije iako se radi o prvoj osuđujućoj presudi za ratne zločine. Ocijenio je i da upravo zbog nedostatka proaktivnosti tužilaštva ne čudi želja onih žrtava da naše tužilaštvo ne preuzme krivično gonjenje u njihovim predmetima. „Žrtve ne zaslužuju politizovanje ovih tema“, istakao je Zeković.

Izlaganja izvršne direktorice Akcije za ljudska prava Tee Gorjanc Prelević i vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maje Jovanović