Danas se navršavaju 24 godine od kako su pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije na području Kaluđerskog laza, u blizini Rožaja, ubili 22 i ranili 7 civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova prešli u Crnu Goru za vrijeme NATO intervencije 1999. godine. Uslijed loše sprovedene istrage i nedostatka dokaza u ovom predmetu do danas nije utvrđena odgovornost nijedne osobe za ovaj zločin. Nepoznato je i što je učinjeno povodom krivične prijave koju je prije 8 godina podnio advokat Velija Murić.
Akcija za ljudska prava poziva Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da postupi u skladu sa svojom strateškom obavezom, i ponovo razmotri slučaj ubistava i ranjavanja izbjeglica i mještana u Kaluđerskom lazu. Prema tvrdnjama zastupnika porodica žrtava, advokata Velije Murića, prvobitnom optužnicom nijesu bili obuhvaćeni ni svi izvršioci ovog zločina, ni sve žrtve. Zbog toga je on, prije 8 godina, 18. aprila 2015, podnio krivičnu prijavu ispred Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava. Međutim, izvještaji SDT ne govore o postupanju po ovoj prijavi.
Do danas su procesuirana ubistva jedanaest civila, od kojih je šestoro ubijeno u Kaluđerskom lazu, a ostali na drugim lokacijama. Zbog loše sprovedene istrage u ovom predmetu prema presudi Višeg suda u Bijelom Polju, tokom suđenja nije bilo moguće utvrditi ko je pucao na civile, pa su svi optuženi pripadnici Vojske SRJ zbog nedostatka dokaza oslobođeni 2014. godine. U ovom predmetu Viši sud u Bijelom Polju nije ni dao odgovor na pitanje da li je na području Kaluđerskog laza počinjen ratni zločin. Time je umanjio mogućnost utvrđivanja odgovornosti nadređenih osoba neposrednim izvršiocima po osnovu komandne odgovornosti.
“Dok sam bio u svojoj kući, tog 18. aprila, s ostalim ukućanima, a bilo nas je oko 15, začuo sam pucnje, pa sam sa prozora pogledao u pravcu mosta, daleko, možda 100-120 metara od moje kuće, i vidio sam kako gine petoro, a biva ranjeno još dvoje ljudi, među kojima i moj sin Musa, tada star 15 – 16 godina… Drugi ranjenik bio je stariji čovjek sa Kosova. Za tog ranjenika sam čuo da je poslije ubijen u kući Jašara Ljajića, koja je udaljena oko 40 metara od ovog mosta gdje su svi poginuli.
Među poginulima je bila i jedna žena. Međutim, ta žena je takođe bila obučena u pantalone i imala je kapu na glavi. Jedan od ovih koji su poginuli je pao u vodu, a ostalih četvoro jedan blizu drugog. Poginuli su pored samog mosta na Crnji. Bila je dnevna vidljivost i pravac je bio potpuno pregledan. Vidio sam sve ovo kao na dlanu…”.
Svjedočenje Brahima Ljajića, svjedoka na suđenju optuženima za zločin u Kaluđerskom lazu. Nastavak pročitajte u publikaciji HRA “Protiv zaborava”. Objavili smo iskaze mještana, jednog od preživjelih iz izbjegličke kolone i dvojice pripadnika crnogorske policije.
