Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je obavijestio priloženim pismom Akciju za ljudska prava da je 5. aprila konačno potpisao rješenja o privremenom udaljenju sa rada četvorice policijskih inspektora, koji su još sredinom maja prošle godine optuženi za iznuđivanje iskaza teškim nasiljem. Peti inspektor je, neminovno, ranije suspendovan, jer je od 8. februara u pritvoru povodom optužbe za trgovinu narkoticima.

Time je ministar Adžić ispunio svoju zakonsku dužnost posle devet mjeseci odbijanja da to učini.

Odbijanje se ne može opravdati navodnim nedostatkom policijskih inspektora u Crnoj Gori, kako smo ranije obrazložili. Da su inspektori osnovano sumnjivi za torturu nad Markom Boljevićem, utvrdio je nadležni državni tužilac koji je podigao optužnicu protiv njih, kao i sudsko vijeće koje je tu optužnicu potvrdilo. Ministar u državi vladavine prava ne bi imao šta dalje da misli, nego da potpiše rješenje o suspenziji optuženih službenika za krivično djelo izvršeno na radu, čim mu je ono dostavljeno u julu 2022, u skladu sa čl. 176, st. 1, tač. 3 Zakona o unutrašnjim poslovima.

Međutim, iz obavještenja ministra Adžića da su inspektori suspendovani 5. aprila 2023, proističe da su oni, iako suspendovani, nastavili da primjenjuju službena ovlašćenja i da istražuju ubistvo Vidaka Vujovića, koje je rasvijetljeno tek 11. aprila. Ministar je i u pismu, a i ranije, 13. aprila, u emisiji „Načisto“ Petra Komnenića, pohvalio iste inspektore da su riješili to svirepo ubistvo. Sada se postavlja ozbiljno pitanje zakonitosti dokaza koje su pribavljali dok su bili suspendovani. Drugim riječima, postavlja se pitanje razmjere štete koju je nanijelo višemjesečno odbijanje ministra da optužene inspektore blagovremeno udalji iz službe.

Do ove suspenzije nažalost ni sad ne bi došlo bez napora Akcije za ljudska prava da istraje u opominjanju ministra Adžića da je dužan da primjeni zakon, umjesto da otvoreno sumnja u ispravnost i tog zakona i međunarodnog standarda zabrane torture koji sadrži isto pravilo. Ministar je naše opomene zvao „pritiskom“, „hajkom“, „pokušajem urušavanja institucija zarad dobijanja grantova“, „uticajem koji ima za cilj da zaustavi borbu protiv organizovanog kriminala“ i sl, svrstavajući nas tako u isti rang sa kriminalcima.

Posebno smo razočarani kako ovakvim kvalifikacijama ministra Adžića, koji u vlasti predstavlja jednu građansku partiju (URA), tako i izostankom bilo kakve podrške našem zalaganju iz te partije i kritike njegovog nezakonitog postupanja i drskih kvalifikacija našeg insistiranja na primjeni zakona i preporuka koje su Crnoj Gori dali Komitet protiv torture UN-a (CAT) i Evropski komitet za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).

Što je najgore, ministar je u svim svojim obraćanjima iskazivao nepoštovanje ljudskog prava na apsolutnu zabranu torture i na svaki način pretpostavio optužene policijske inspektore žrtvi policijske torture. Nema ni trunke sumnje u to da Marko Boljević jeste bio žrtva iznuđivanja neistinitog iskaza 25. maja 2020. godine u Centru bezbjednosti Podgorica. Ko je sve odgovoran za sve nezaslužene povrede i patnje koje je pretrpio dok je bio u nadležnosti policijskih službenika, očekujemo da pokažu i krivični postupak protiv petorice optuženih inspektora i istraga njihovih rukovodilaca.

Ministar unutrašnjih poslova demokratske države vladavine prava na putu ka Evropskoj Uniji je bio dužan da poštuje dokumente koji potvrđuju torturu nad Boljevićem u CB Podgorica, i da se na svaki način založi za utvrđivanje odgovornosti policije za te radnje i skretanje istrage za postavljanje eksploziva na lokal Grand i kuću Duška Golubovića sa pravih počinilaca, umjesto da žrtvu torture ponižava otvorenom odbranom optuženih policijskih službenika. Štaviše, favorizovanjem tih službenika, u odnosu na preko 1300 drugih crnogorskih inspektora, koji nijesu okrivljeni da su zlostavljali građane, ministar Adžić je poslao obeshrabrujuću poruku svima koji svoj posao rade nesumnjivo zakonito.

Tea Gorjanc Prelević

izvršna direktorica Akcije za ljudska prava