Za vrijeme NATO intervencije, prije 24 godine, 30. aprila 1999, bombardovan je most u varošici Murino na sjeveru Crne Gore. NATO avijacija je toga dana pogodila i prodavnicu i Dom kulture i oštetila druge civilne objekte. Stradalo je šest civila, od kojih troje djece, dok je četvoro ljudi teže povrijeđeno. Poginuli su Miroslav Knežević (14), Olivera Maksimović (13), Julija Brudar (11), Vukić Vuletić (46), Milka Kočanović (69) i Manojlo Komatina (72). Sirene se toga dana nisu čule, niti je bilo drugog upozorenja na opasnost. Porodice stradalih i ranjeni do danas nisu obeštećeni.
Oštećene porodice su tužile državu za naknadu štete jer ih niko nije upozorio na opasnost od bombardovanja, iako je NATO unaprijed obavještavao nadležne o svim ciljevima koje će gađati.
Vrhovni sud Crne Gore je, međutim, onemogućio naknadu štete zbog navodne zastarjelosti potraživanja, budući da nikada nije vođen nikakav krivični postupak protiv onih koji su bili dužni da građane obavijeste o opasnosti. Odlučujući po reviziji u predmetu porodice Komatina, Vrhovni sud je zauzeo restriktivan stav da parnični sudovi ne smiju utvrđivati je li šteta nastala kao posljedica krivičnog djela ili ne, u cilju primjene dužeg roka zastarjelosti. Utvrđeno je da porodica Komatina nije imala pravo na naknadu štete koja joj je već bila isplaćena, dok su ostalima tužbeni zahtjevi odmah odbačeni kao zastarjeli.
Iako je Vrhovni sud zauzeo stav da su žrtve zakasnile sa utuživanjem prava na naknadu štete, to ne znači da one to pravo nemaju, već da su samo izgubile mogućnost da ga ostvare sudskim putem. Akcija za ljudska prava smatra da žrtve iz Murina zaslužuju da im država nadoknadi štetu zbog propusta da spriječi gubitak života i ranjavanje osoba.
HRA je prošle godine podržala zahtjeve porodica u tom pravcu i apelovala na predsjednika Vlade, Dritana Abazovića (URA), da Vlada prihvati vansudsko poravnanje sa žrtvama iz Murina. Isti apel smo prethodno upućivali i premijerima Dušku Markoviću (DPS) i Zdravku Krivokapiću („Za budućnost CG“). Međutim, i nove vlasti su podjednako ignorisale ovo pitanje kao i one stare, i na tu inicijativu do danas nije odgovoreno.
Napominjemo nadležne organe da je uvijek pravo vrijeme da se postupi ispravno (M. L. King), a krajnje vrijeme u slučaju porodica stradalih u Murinu je sad. Ukupna sredstva koja bi država potrošila na isplatu naknade štete porodicama predstavljala bi zanemarljivo opterećenje za državni budžet, posebno naspram značaja koji bi trajno rješavanje duga prema žrtvama imalo i za njih i za društvo u cjelini.
