Ni 19 godina nakon ubistva osnivača i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan, Duška Jovanovića, nije otkriveno ko je neposredni izvršilac, ko je sve u njemu učestvovao, ko ga je naručio, ali i ko je sve odgovoran za to što do danas istraga nije dovela do ozbiljnijih rezultata.

Akcija za ljudska prava ponovo apeluje na Vladu Crne Gore da nakon petogodišnjeg odugovlačenja angažuje stranog eksperta na zahtjev Komisije za praćenje istraga napada na novinare da pomogne njen rad i rad državnog tužilaštva koje dugi niz godina nedjelotvorno postupa u ovom predmetu.

Posljednje tri Vlade – Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića -nijesu angažovale stranog eksperta za analizu istrage ubistva Jovanovića, iako je Komisija to zatražila još 2018. godine.

Komisija za praćenje istraga napada na novinare je, na osnovu stanja u spisima, utvrdila nedostatke u istrazi i dala preporuke za dalje postupanje. Međutim, nema napretka u otkrivanju izvršilaca ubistva i nalogodavaca.

Na Jovanovića je izvršen atentat 2004. godine. Do danas je procesuiran i osuđen samo jedan “saizvršilac”, Damir Mandić, za koga je utvrđeno da se nalazio u automobilu iz koga je pucano na Jovanovića, ali ne i da je on pucao. Mandić je odbio da sarađuje u istrazi ubistva.

Jovanović je objavio seriju tekstova o švercu cigareta za koji je okrivio najviše predstavnike crnogorske vlasti. Rasvjetljavanje njegovog brutalnog ubistva u interesu je pravde, vraćanja povjerenja u pravosuđe, zaštite istraživačkog novinarstva i prava građana da budu obaviješteni.

Do danas nije poznato da su domaći istražni organi odgovorili na pitanja koja je Akcija za ljudska prava postavila još prije sedam godina u izvještaju “Nerasvijetljeno ubistvo direktora i glavnog urednika dnevnog lista Dan Duška Jovanovića – pitanja bez odgovora”. Glavna preporuka i tog izvještaja bila je angažovanje inostranog stručnjaka za krivične istrage atentata koji bi nepristrasno sagledao preduzete radnje u istrazi i dao preporuke za njeno dalje vođenje.

Za istragu su bili nadležni državni tužioci Novak Ražnatović, Ljiljana Klikovac, Vesna Jovićević, Sanja Jovićević, a predmet je sada dodijeljen državnoj tužiteljki Danki Ivanović Đerić. Ona je svojevremeno bila nadležna i za istragu policijskog zlostavljanja u Zlatarskoj ulici, koju je Evropski sud za ljudska prava proglasio nedjelotvornom. Istražni sudija bio je Radomir Ivanović.

U vrijeme ubistva 2004. godine, Vrhovna državna tužiteljka bila je Vesna Medenica, koju je 2007. godine zamijenila Ranka Čarapić, a nju 2014. Ivica Stanković.

U nastavku ponavljamo pitanja postavljena u tom izvještaju iz 2016. godine, od kojih su neka ponovljena i u izvještaju Komisije iz 2022. godine:

1. Da li je istraženo ko je sve prijetio Dušku Jovanoviću?
2. Šta je urađeno da bi se on zaštitio od prijetnji i potencijalnog napada i da li je praćen u vrijeme ubistva (kao novinar ubijen u Beogradu, Slavko Ćuruvija)?
3. Da li je Služba državne bezbjednosti vodila Jovanovićev dosije i da li ga je pratila (kao što je praćen Slavko Ćuruvija)?
4. Da li je Ljubiša Buha-Čume ispitan u okviru istrage ubistva Jovanovića, s obzirom na to da ga je Jovanović prijavio zbog prijetnji? Zašto je MUP Republike Crne Gore naoružao Buhu (kako je utvrdjeno tokom suđenja)?
5. Koje su mjere preduzete da se uvjerljivo ispita da li su Damir Mandić, Vuk Vulević i Armin Muša Osmanagić (poslednja dvojica su u prvim danima nakon ubistva javno označeni kao izvršioci – za šta kasnije nijesu obezbijedjeni dokazi) bili saradnici tadašnje Službe državne bezbjednosti?
6. Da li je prilikom privođenja osumnjičenih neposredno nakon ubistva svima urađen test ”parafinske rukavice” i sa kakvim rezultatom?
7. Zašto se odugovlačilo sa vještačenjem DNK-a (u odnosu na Vulevića i Osmanagića)?
8. Zašto se oklijevalo da se sasluša svjedok koji je saopštio da ima saznanja povodom ubistva?
9. Zašto u zvaničnim spisima predmeta nema službenih policijskih zabilješki (iako je utvrđeno da je najmanje jedna sačinjena)? Kolika je težina ovih propusta i ko je za njih odgovoran?
10. Zašto nije sačinjen fotorobot lica koje je kupilo vozilo iz kojega je Jovanović ubijen?
11. Zašto nije ispitan komšija zatamnjivača stakla na vozilu iz kojega je Jovanović ubijen, a koji je razgovarao sa kupcem vozila?
12. Da li su ispitane sve primjedbe oštećene porodice Jovanović na vođenje istrage? Oni su još 2004. godine tvrdili da uviđaj neposredno posle ubistva nije profesionalno sproveden, da je blokada grada neopravdano kasnila, da su prepravljeni zapisi sa video kamere postavljene na zgradi preko puta mjesta ubistva, da zastupnici oštećenih nijesu prisustvovali saslušanju svjedoka, da nijesu uvaženi njihovi predlozi da se otvori dosije Duška Jovanovića u Službi državne bezbjednosti i provjeri da li je praćen u vrijeme ubistva, da se istraži navodno priznanje okrivljenog Mandića istražnom sudiji da je radio za MUP, da se istraži porijeklo sudskih spisa iz Hrvatske nađenih u kolima Mandića, kao i sveska njegovih dužnika o dugovima navodno velike vrijednosti; da se saslušaju svi koji su tužili Jovanovića i Dan, itd.