Vlada u odgovoru nije dala potpune i tačne informacije o istrazi prijava torture tokom istrage tzv. bombaških napada; prikrila je devetomjesečno odbijanje ministra unutrašnjih poslova da suspenduje policijske službenike optužene za torturu uz netačno navođenje da ministar u kontinuitetu šalje poruke „nulte tolerancije“ zlostavljanja; dala je netačne informacije o obukama policijskih službenika sprovedenim u saradnji sa Ombudsmanom, o video nadzoru u CB Podgorica, te o nedostatku pravnog osnova da se policijski službenici čija se odgovornost izviđa isključe iz rada sa građanima.
Komitet je u izvještaju posebnu pažnju opravdano posvetio torturi nad Jovanom Grujičićem, Markom Boljevićem i Benjaminom Mugošom. Kako je Vlada Crne Gore u odnosu na ovaj slučaj izvjestila Komitet „da je došlo do pokretanja krivičnih postupaka i da su optuženi policijski službenici suspendovani“, HRA je naglasila nedostatke istraga: da u predmetu Jovana Grujičića više od 3 godine nema nikakvog napretka; da je postupajuća tužiteljka Maja Knežević, uprkos istoj matrici policijskog zlostavljanja kod sve trojice, u predmetu oštećenog Grujičića tri puta neopravdano i preuranjeno odbacila krivičnu prijavu protiv svih osumnjičenih, a da je uprkos tome i dalje ostala zadužena istim predmetom; da odgovornost šefova, na čemu CPT principijelno insistira, nije ozbiljno istražena, a da je jedan i napredovao u službi; da je nepoznato da je državna tužiteljka Snežana Šišević u predmetu Benjamina Mugoše bilo kako reagovala u odnosu na to što joj policija na blagovremeni zahtjev nije dostavila snimke iz prostorija u kojima se odvijalo navodno zlostavljanje, iako takvo postupanje policijskih službenika sadrži elemente bar četiri krivična djela, itd.
HRA je obavijestila Komitet i da policija nastavlja sa praksom presnimavanja snimaka moguće torture i kada joj se oni blagovremeno traže (npr. slučaj Braslava Borozana iz 2015, Benjamina Mugoše iz 2020), te da su kamere u CB Podgorica bile van funkcije čak pet godina, od 2010. do 2015, i ponovo 2020, što je spriječilo dokazivanje torture koja je u toj ustanovi nerijetko prijavljivana.
Izvjestili smo Komitet i o fotografijama dokaza torture koje su navodno razmjenjivali službenici Uprave policije sa vođama kriminalnog klana, a koje je objavio portal Libertas. Ove fotografije su nadležnim organima Crne Gore bile dostupne od jula 2021. godine, međutim počinioci do danas nijesu procesuirani ni u jednom slučaju u odnosu na koje su objavljene fotografije.
Apelovali smo na Komitet da nastavi komunikaciju s Vladom, posebno jer su dostavljene nepotpune informacije koje ne daju pravu sliku o stvarnoj poziciji vlade i njenih ministara o primjeni medjunarodnih standarda apsolutne zabrane torture u pravnom poretku Crne Gore.
HRA je obavijestila Komitet i da ministarstvo pravde nije prihvatio predloge HRA da se Zakonikom o krivičnom postupku propiše obavezno snimanje razgovora u policiji i državnom tužilaštvu sa građanima, osumnjičenima i svjedocima, uprkos preporukama i Komiteta protiv torture i CPT-ja.
U odnosu na nedostatak minimalnih uslova za boravak pritvorenih lica u istražnom zatvoru UIKS u Podgorici, CPT je informisan da su HRA i Juventas još 2015. apelovali na tadašnju vladu da planira izgradnju potpuno nove zgrade istražnog zatvora jer u postojećoj zgradi nije moguće obezbijediti adekvatnu šetnju i višesatni smisleni boravak van ćelija, kakav se zahtijeva za osobe koje nijesu pravosnažno osuđene.
HRA smatra da je suviše vremena izgubljeno na prazna obećanja dosadašnjih ministara unutrašnjih poslova, pravde, direktora policije i vrha pravosuđa. Krajnje je vrijeme za odlučno suzbijanje policijske torture i drugog institucionalnog zlostavljanja, a nada je u tome što na odgovorne pozicije dolaze novi ljudi. Od njih se moraju očekivati konkretni rezultati, u cilju adekvatnog kažnjavanja svih odgovornih za torturu, uz uvođenje dodatnih zakonskih garancija – kao što je npr. obavezno snimanje saslušanja u policiji i državnom tužilaštvu, skraćenje roka od čak 24h prije nego što osoba lišena slobode bude izvedena pred državnog tužioca, obavezno psihijatrijsko vještačenje navodnih žrtava torture, pooštravanje kaznenih raspona za djela torture itd.
