Tužilački savjet da temeljno istraži rad istražitelja ubistva Duška Jovanovića
Tužilački savjet, koji ispituje rad državnih tužilaca u istrazi ubistva Duška Jovanovića iz 2004. godine, treba da ispita i šta je urađeno po preporukama iz izvještaja koji je Akcija za ljudska prava (HRA) još 2016. godine dostavila VDT-u Ivici Stankoviću i ministru unutrašnjih poslova Goranu Daniloviću. Savjet bi posebno trebalo da utvrdi ko je odgovoran za to što bar posljednjih sedam godina nadležni tužioci nijesu postupili po preporuci da se na osnovu fotorobota i iskaza svjedoka otkrije ko je osoba koja je kupila i zatamnila stakla na vozilu iz koga je Jovanović ubijen. Na to je ukazano u pismu koje je predsjednici Tužilačkog savjeta, Tatjani Begović, prošle nedjelje uputila izvršna direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević.
HRA podržava inicijativu člana Tužilačkog savjeta Steva Muka, koju je savjet prihvatio, da se kritički sagleda postupanje nadležnih državnih tužilaca u istrazi ubistva osnivača i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan, smatrajući da je to od izuzetnog značaja za vladavinu prava u Crnoj Gori.
Preporuke koje je HRA dala 2016. godine, djelom je ponovila i Komisija za praćenje istraga napada na novinare u svom izvještaju iz decembra 2022. godine, međutim, prema riječima njenog predsjednika, Mihaila Jovovića, po tim preporukama nije postupljeno ni do 3. maja 2023. godine. HRA smatra da Tužilački savjet treba da utvrdi razloge za nepostupanje nadležnih državnih tužilaca u cilju utvrdjivanja individualne odgovornosti.
HRA je 27. maja 2016. godine objavila izvještaj “Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića – pitanja bez odgovora” i dostavila ga Vrhovnom državnom tužilaštvu, MUP-u, Upravi policije, svim medijima, a naknadno, i Komisiji za praćenje istraga napada na novinare.
U izvještaju smo detaljno obrazložili zašto smo tu 12. godišnjicu ubistva Jovanovića, dočekali s nepovjerenjem u ozbiljno i iskreno zalaganje vlasti, uključujući državne tužioce, da se taj slučaj riješi, i zašto postoji sumnja o povezanosti vlasti sa izvršiocima odnosno nalogodavacima tog ubistva.
Izvještaj je, umjesto zaključka, sadržao 12 pitanja na koja nije bilo odgovoreno u istrazi. Preporučili smo i angažovanje inostranog, nepristrasnog eksperta za analizu istrage, koji bi doprinio da se na ta pitanja odgovori.
Iako taj ekspert do danas nije angažovan (Komisija za praćenje istraga napada na novinare je njegov angažman od Vlade zatražila 2018. godine) to ni na koji način nije smjelo da onemogući nadležne domaće istražitelje da se bave odgovorima na pitanja:
Da li je adekvatno istraženo ko je sve prijetio Dušku Jovanoviću?
Šta je urađeno da bi se on zaštitio od prijetnji i potencijalnog napada, npr. da li je praćen i u vrijeme ubistva?
Koje su sve mjere preduzete da bi se uvjerljivo odgovorilo na pitanje da li je Služba državne bezbjednosti vodila Jovanovićev dosije i da li ga je pratila?
Da li je Ljubiša Buha-Čume ispitan u okviru istrage ubistva Jovanovića, s obzirom na to da ga je Jovanović prijavio zbog prijetnji? Zašto je Buhu naoružavao MUP (kako je kasnije, tokom suđenja utvrđeno)?
Koje su mjere preduzete da bi se uvjerljivo ispitalo da li su Damir Mandić, Vuk Vulević i Armin Muša Osmanagić (poslednja dvojica su u prvim danima nakon ubistva javno označeni kao izvršioci – za šta kasnije nije bilo dokaza) bili saradnici tadašnje Službe državne bezbjednosti?
Da li je prilikom privođenja osumnjičenih neposredno nakon ubistva svima urađen test ”parafinske rukavice” i sa kakvim rezultatom?
Zašto se odugovlačilo sa potrebnim vještačenjem DNK-a (u odnosu na Vulevića i Osmanagića)?
Zašto se oklijevalo da se sasluša svjedok koji je prije godinu dana saopštio da ima saznanja povodom ubistva?
Zašto u zvaničnim spisima predmeta nema službenih policijskih zabilješki (iako je utvrđeno da je najmanje jedna sačinjena)? Kolika je težina ovih propusta i ko je za njih odgovoran?
Zašto nije sačinjen fotorobot lica koje je kupilo vozilo iz kojega je Jovanović ubijen?
Zašto nije ispitan komšija zatamnjivača stakla na vozilu iz kojega je Jovanović ubijen, koji je razgovarao sa kupcem vozila?
Da li su ispitane sve primjedbe oštećene porodice Jovanović na vođenje istrage?
Oni su još 2004. godine tvrdili da uviđaj neposredno posle ubistva nije profesionalno sproveden, da je blokada grada neopravdano kasnila, da su prepravljeni zapisi sa video kamere postavljene na zgradi preko puta mjesta ubistva, da zastupnici oštećenih nijesu prisustvovali saslušanju svjedoka, da nijesu uvaženi njihovi predlozi da se otvori dosije Duška Jovanovića u Službi državne bezbjednosti i provjeri da li je praćen u vrijeme ubistva, da se istraži navodno priznanje okrivljenog Mandića istražnom sudiji da je radio za MUP, da se istraži porijeklo sudskih spisa iz Hrvatske nađenih u kolima Mandića, kao i sveska njegovih dužnika o dugovima navodno velike vrijednosti, da se saslušaju svi koji su tužili Jovanovića i Dan, itd.
Komisija za praćenje istraga napada na novinare objavila je svoj izvještaj o istrazi ubistva Jovanovića krajem 2022. godine i dala 3 preporuke, koje obuhvataju 3 od 12 pitanja koja su postavljena i u izvještaju HRA (zašto u predmetu nema službene zabilješke s priznanjem osumnjičenog; zašto nije sačinjen fotorobot kupca vozila; zašto nijesu ispitani svjedoci koji su razgovarali sa kupcem vozila). Komisija je istakla da je njihov izvještaj nastao na osnovu samo djelimičnog pregleda obimne dokumentacije tog predmeta.
HRA je od Tužilačkog savjeta zatražila da provjeri da li su u međuvremenu izvršene druge provjere koje smo predlagali osim onih koje je trebalo da dovedu do otkrivanja identiteta kupca automobila iz koga je pucano na Jovanovića, a koje do maja ove godine nijesu bile izvršene.
HRA je na preporuke iz izvještaja od 2016. godine javno podsjećala svake godine povodom godišnjice ubistva Jovanovića, a taj izvještaj smo 27. jula 2021. dostavili i predsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću.
