Sjećamo se admirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), Vladimira Barovića, koji je 29. septembra 1991. godine sebi oduzeo život zbog protivljenja naređenju vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj. Napisao je da se odlučio na časnu smrt „jer se Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio“.

Barović, koji je čojstvo i vojničku čast odbranio životom, iz današnje perspektive djeluje kao tragični antički junak čije žrtvovanje zaslužuje da o njemu uči svijet. Međutim, o njemu se u njegovoj Crnoj Gori ne uči, do danas mu nije podignut spomenik, niti država bilo kako zvanično održava sjećanje na njega, kako bi, ako ništa drugo, spriječila da bilo koji njen oficir ubuduće bude doveden u tako nerazumnu i bezizlaznu situaciju.

Akcija za ljudska prava apeluje da Crna Gora, poput Hrvatske, uspomenu na admirala Barovića trajno sačuva nekim memorijalom, koji bi, po mogućnosti, trajno povezivao stanovnike Crne Gore i Hrvatske.

Prošlog septembra Hrvatska je na Visu podigla spomenik Vladimiru Baroviću, a Pula mu je posthumno dodijelila povelju počasnog građanina.

Barovića je za povelju počasni građanin Grada Pule predložio Matija Tomac, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Nova Veruda. Obrazložio je to riječima da se Barović snažno protivio naređenju  razaranja Pule, hrabro je odbio naredbu, pregovarao s pulskim gradonačelnikom Lucianom Delbiancom i spasio grad. Tomac je podsjetio da je Barović izjavio: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, ali ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti.”

U posjeti Puli 5. septembra 2023. godine predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se zahvalio na ovoj počasti Baroviću „u znak sjećanja na čovječnost, razum, otpor i suživot“ i skrenuo na to pažnju i Crne Gore.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je tek 2016. godine posthumno odlikovao za hrabrost admirala Barovića, na inicijativu NVO Građanska alijansa. Njegova porodica nije primila taj orden, već tadašnji komandant mornarice Vojske Crne Gore.

Iako je bezumno i bespravno naređenje o granatiranju gradova sa Visa povučeno zbog samoubistva Vladimira Barovića, samo dva dana kasnije, 1. oktobra 1991. jedinice JNA iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine krenule su u ofanzivu na Dubrovnik. Ovaj napad je doveo do velikih ljudskih gubitaka, ogromne materijalne štete i ratnih zločina. Godinu dana kasnije, JNA je prinuđena da sve svoje jedinice povuče sa dubrovačkog područja.