Povodom najavljenih izmjena Zakonika o krivičnom postupku u pogledu ukidanja instituta potvrđivanja optužnice i ograničenja pritvora na tri godine prije prvostepene presude, Akcija za ljudska prava izražava ozbiljnu zabrinutost zbog snižavanja dostignutog nivoa garancija ljudskih prava na pravično suđenje i ličnu slobodu, do koga bi došlo ako bi te izmjene bile usvojene.

Umjesto što podstiče neograničeno zatvaranje neosuđenih ljudi, vlast bi trebalo da se pozabavi uzrocima zbog kojih sudovi više od tri godine nisu u stanju da dođu do prvostepene presude i da stvori uslove da se suđenja ubrzaju.

Pozivamo Ministarstvo pravde da ozbiljno preispita predložene izmjene, imajući u vidu prioritet zaštite ljudskih prava.

Ukidanje instituta potvrđivanja optužnice i ograničenja trajanja pritvora zadire u ljudska prava i takav potez zahtijeva pažljivu i temeljitu analizu, kao i široku javnu raspravu.

Kontrola optužnice je korisna provjera opravdanosti krivičnog suđenja, koje kao skup i dug proces, s ozbiljnim posljedicama po okrivljenog, zaslužuje i sudsku provjeru da se u njega uđe. Ta faza krivičnog postupka služi i blagovremenom uklanjanju nezakonito stečenih dokaza, što je vrlo važno za pravičnost budućeg suđenja. Problemi koji su se povremeno javljali u praksi zbog površne primjene ovog instituta, pitanje su adekvatne primjene, a ne kvaliteta same norme.

Ograničenje trajanja pritvora prije prvostepene presude postoji i u nekim drugim evropskim zemljama i služi kao dodatna garancija prava na slobodu ličnosti i prava na suđenje u razumnom roku. Krivično suđenje mora biti efikasno, a tri godine bez prvostepene presude je mnogo. Ustav i zakon i međunarodni standardi zahtijevaju da pritvaranje okrivljenog, koji se smatra nevinim, bude svedeno na najmanju mjeru i da se ne pretvara u kaznu. Ukidanje roka od tri godine može da dovede do odugovlačenja suđenja na uštrb pritvorenika koji time praktično izdržavaju kaznu na koju nijesu osuđeni. Ne smije se zaboraviti ni to da su uslovi u pritvoru u Spužu i dalje mnogo gori nego oni u kojima borave osuđena lica i da krše međunarodne standarde ljudskih prava.

Za razliku od Crne Gore, gdje pritvor prije presude može da traje najviše tri godine od potvrđivanja optužnice i to bez obzira na težinu zaprijećene kazne, u Bosni i Hercegovini taj najduži rok važi samo onda kada su zaprijećene dugotrajne kazne, dok je u Sloveniji i Hrvatskoj rok još strožiji i iznosi najviše dvije godine.

Podsjećamo i da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.