Ministarstvo pravde je krajem decembra prošle godine predložilo, a Vlada ekspresno usvojila, izmjenu Uredbe o zastupniku države pred Evropskim sudom za ljudska prava, kojom je broj mandata zastupnika ograničila na najviše dva. Pored toga, u prelaznim i završnim odredbama Uredbe je predviđeno i da aktuelnoj zastupnici države pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, Valentini Pavličić, prestane započeti treći mandat danom izbora novog zastupnika na osnovu konkursa (čl. 16a, st. 2) – koji je već raspisan i traje do 26. 1. 2024. godine.

Ovakva prelazna i završna odredba je protivna članu 147 Ustava Crne Gore, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano. Drugim rečima, neustavno je propisano da zastupnici prestaje započeti treći mandat.

Jedini načini da joj mandat prestane  u skladu s Ustavom, propisani su u članovima 7 Uredbe, u poglavlju “Imenovanje i razrješenje”, i to su: ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora. Mogla je i da bude razrješena na osnovu člana 8 Uredbe, zbog nestručnog ili nesavjesnog vršenja funkcije, trajne nesposobnosti za vršenje funkcije ili drugog razloga koji bi je činio nedostojnom za vršenje funkcije. Međutim, ono što ne bi smjelo da se dogodi je da se ona de facto razriješi pravnim nasiljem – retroaktivnim prekidom mandata na osnovu izmjene podzakonskog propisa.

Dvije su stvari vrlo zabrinjavajuće. Prva je očigledna tendencija i ove Vlade da donosi propise “ad hominem” da bi konkretnu osobu smjenila sa funkcije. To je u slučaju bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i pokušaja izmjena Zakona o radu već kritikovala Venecijanska komisija, naglašavajući da takav pristup ugrožava pravnu sigurnost i da je suprotan vladavini prava. Tada je HRA blagovremeno ukazala da je bilo osnova da se protiv gospodina Katnića pokrene disciplinski postupak, koji je mogao dovesti i do njegovog zakonitog razrješenja, ali je činjenica da ni v.d. VDT ni tadašnji ministar pravde takav postupak nijesu pokrenuli.

Sve u svemu, uklanjanje nepoželjnih državnih funkcionera tako što im nova vlast obustavi mandat izmjenom propisa, ne samo da nije “sportski”, nego nije u skladu s vladavinom prava. Tu je lekciju Venecijanska komisija već poslala Crnoj Gori i u odnosu na prekid mandata bivšim članovima Tužilačkog savjeta na osnovu prelaznih odredbi novog (Dritanovog) zakona. Sad je, u slučaju zastupnice, stvar još očiglednije protivna Ustavu, jer on ne pominje ni mogućnost da podzakonski akti imaju retroaktivno dejstvo, za razliku od zakona, koji ga, pod određenim uslovom, i mogu imati.

HRA smatra da u zakonitom postupku treba razrješiti sve državne funkcionere koji svoj posao rade nezakonito i nesavjesno ili se utvrdi da su na drugi način nedostojni da ga rade, kako je predviđeno i pomenutom Uredbom. Međutim, Vlada Crne Gore, a pogotovo pravnici u njenom sastavu, morali bi da znaju da ad hominem propisi ne mogu da prođu test vladavine prava koja se očekuje od države kandidata za članstvo u EU. Vezivanje nezakonito prekinutog mandata sa poželjnim personalnim promjenama javnih funkcionera je samovolja kojom se ne postiže nikakav legitimni pravni ni politički cilj. Retroaktivna primjena uredbe je suprotna Ustavu Crne Gore i proizvodi bitno veću društvenu štetu od toga da postojeći funkcioner završi mandat koji je već započeo.

Što se tiče eventualnog poređenja ovog slučaja sa spornim trećim mandatom na koji je Sudski savjet izabrao posljednju predsjednicu Vrhovnog suda Vesne Medenice, odnosno spornih višestrukih mandata nekoliko predsjednika sudova, a čime se posebno bavila i HRA, treba imati u vidu da je u njihovom slučaju ograničenje od dva mandata već bilo propisano Ustavom, odnosno zakonom prije nego su konkurisali za nove “prekobrojne” mandate. Unaprijed su znali za to ograničenje i jedino čemu su mogli da se nadaju je da će Sudski savjet tumačiti Ustav i zakon tako da to njima ide u prilog. Međutim, u ovom slučaju zastupnici je već tekao treći mandat, koji joj je sada retroaktivno ograničen i to propisom koji prema Ustavu ne bi smio da ima retroaktivno dejstvo.