Juče je nakon 11 mjeseci nastavljeno suđenje Slobodanu Pekoviću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini. On se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. godine. Ovo je prvo suđenje u Crnoj Gori koje uključuje i optužbu za seksualno nasilje izvršeno tokom rata. Žrtva tog nasilja ima status zaštićenog svjedoka. Akcija za ljudska prava redovno prati suđenje.

Prethodno ročište glavne rasprave održano je 31. maja 2023. Suđenje je od tada odlagano pet puta – zbog odsustva branioca (tri puta), zbog odsustva člana sudijskog vijeća (jednom) i zbog nemogućnosti Suda Bosne i Hercegovine da obezbijedi saslušanje svjedoka (jednom). Kako se svjedoci nalaze u BiH, zbog ekonomičnosti postupka, njihovo saslušanje sprovodi se putem video linka.

Podsjećamo, specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić je zbog učestalog odlaganja zahtjevala vještačenje medicinske dokumentacije branioca, da bi se ocijenilo hoće li biti u stanju da u skorijem periodu prati tok suđenja. Na jučerašnjem suđenju, odlukom predsjednika Višeg suda u Podgorici, Pekoviću je dodjeljen i advokat po službenoj dužnosti, koji će nastaviti da postupa zajedno sa njegovim izabranim advokatom.

Na suđenju je saslušan i sin ubijene Emine Šabanović, Meho. On je objasnio da nije očevidac ubistva, već da je neposredni svjedok bila njegova nana Begija, koja je od ranije poznavala Pekovića. Međutim, ona je ubijena 1994. godine na stravičan način, tako što je u kolibi spaljena sa još pet žena. Meho Šabanović je rekao: “Sve što je nana vidjela ispričala je mojoj tetki, Ramizi Grcić, a potom je tetka to prenijela meni. Ramizin iskaz postoji, svjedočila je o tome prije svoje smrti (za vrijeme korone)”. Dalje je svjedočio da je sa Pekovićem bio jako blizak, da ga je dobro poznavao, jer su zajedno bili u lovačkom društvu, te da su više puta ručali i spavali u istoj sobi. Tvrdi i da je tokom predmetnog događaja Peković tražio njega, njegovog brata i naoružanje, te da je Eminu ubio nakon što mu nije otkrila gdje se oni nalaze. Odgovarajući na pitanje odbrane, svjedok nije mogao fizički da opiše Slobodana Pekovića. On se pridružio krivičnom gonjenju i postavio je imovinsko-pravni zahtjev.

U nastavku suđenja, advokat odbrane, Ratko Pantović, zahtjevao je ukidanje pritvora okrivljenom pozivajući se na standard Evropskog suda za ljudska prava “da pritvorski osnov slabi protokom vremena”, zaključivši da je u ovom predmetu “praktično nestao”, jer se Peković u pritvoru nalazi već dvije godine i šest mjeseci. Dodatno, kao razlog za ukidanje pritvora naveo je i loše zdravstveno stanje okrivljenog, koji je u međuvremenu, u zatvoru pretrpio dva srčana udara i operaciju, i čije srce sada “funkcioniše samo 10%”. Branilac je zahtijevao i da se pritvor zamijeni alternativnim mjerama ograničenja kretanja i povremenog javljanja, jer su putne isprave Pekoviću već oduzete. Međutim, predlog za ukidanje pritvora je odbijen, jer prema mišljenju Suda, razlozi zbog kojih je određen i dalje postoje – opasnost od bjekstva i visina zaprijećene kazne.

Punomoćnik oštećene, advokat Dalibor Tomović, zahtjevao je da sud odredi sprovođenje vještačenja fizičkih i psihičkih bolova i umanjene opšte životne aktivnosti oštećene od strane neuropsihijatra u BiH, da bi taj nalaz pružio osnov za odlučivanje o postavljenom imovinsko-pravnom zahtjevu. Ovom zahtjevu se pridružila i zastupnica optužbe. Sud će o ovom zahtjevu odlučiti tokom krivičnog postupka.

Sutkinja Nada Rabrenović je zakazala naredna ročišta za 28. maj, 11. jun i 5. jul 2024. godine, u cilju efikasnog okončanja suđenja.

Advokat Dalibor Tomović oštećenu zastupa u okviru projekta Akcije za ljudska prava koji je dio regionalnog projekta „Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu” koji finansira Evropska unija a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).