Danas obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu u cilju okončanja nekažnjivosti ovih zločina, pružanja pravovremene pomoći i adekvatne zdravstvene zaštite žrtvama seksualnog nasilja i promovisanja njihove rehabilitacije i nestigmatizacije.

Tokom ratnih devedesetih na području bivše Jugoslavije, razmjere seksualnog nasilja dobile su epitet “masovnog silovanja”. Procjenjuje se da je od 1991. do 1993. godine bilo već preko 20.000 žrtava ratnog seksualnog nasilja.

Pred Haškim tribunalom, za zločine seksualnog nasilja nad ženama, muškarcima i djecom, optuženo je 78 osoba ili 48% svih optuženih pred tim tribunalom. Do kraja septembra 2016. godine, 32 osobe su osuđene za ove zločine, a dodatno još četiri jer nisu spriječili krivično djelo i kaznili počinioca.

Haški tribunal je svojom praksom unaprijedio razvoj međunarodne pravde na polju rodnih zločina, stvarajući mogućnost da se silovanje goni kao mučenje (Logor Čelebić), zločin protiv čovječnosti (Foča) i genocid (Krstić). U predmetu “Foča” po prvi put je i seksualno ropstvo okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti.

Još od 1996. godine i prve optužnice pred Haškim tribunalom za seksualno zlostavljanje, postoje indicije da su građani Crne Gore učestvovali u silovanjima u istočnoj Bosni i Hercegovini. Tada su muslimanske žene, djeca i starije osobe bile zatočene po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima, kao i u objektima za kraći ili duži pritvor poput Buk Bijele, Viline Vlasi, gimnazije u Foči i sportske dvorane „Partizan”. Nekoliko žena je držano i po kućama i stanovima, koje su vođene kao bordeli.

Zbog nedostatka samoinicijativnog pristupa i nedostatka tužilačke i političke volje da se predmeti ratnih zločina procesuiraju u Crnoj Gori, istraživanje ratnog seksualnog nasilja počinje tek prije četiri godine, kada je Međunarodni rezidualni mehanizam dostavio SDT-u dosije sa preko 15 crnogorskih državljana, koji se sumnjiče da su učestvovali u vršenju ratnih zločina, uključujući seksualno nasilje, silovanje, mučenje, prisiljavanje na prostituciju i trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije na području Foče. Prema informacijama iz izvještaja MRM završetak istrage u ovom predmetu očekuje se u naredne dvije do tri godine.

Jedini aktivni sudski predmet ratnog zločina u Crnoj Gori vodi se protiv crnogorskog državljanina Slobodana Pekovića. Ovo je i prvi predmet koji uključuje optužbe za seksualno nasilje. Akcija za ljudska prava naglašava strateški značaj ovog slučaja jer u po prvi put žrtva ima status zaštićenog svjedoka.

U tom smislu, pored zaštitnih garancija u vidu svjedočenja pod pseudonimom i putem video linka, uz zamagljen vid i izmijenjen glas, sud bi morao da povede računa i o dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva žrtavama u krivičnom postupku u slučaju osuđujuće presude. Na taj način bi se spriječila njihova ponovna traumatizacija u parničnom postupku, ali i otkrivanje njihovog identiteta. U pomenutom predmetu protiv okrivljenog Pekovića, takav zahtjev je postavljen.

Apelujemo na Ministarstvo pravde da ubrza postupak adaptacije novih prostorija SDT-a, u kojima će se žrtvama ratnih zločina omogućiti dodatni stepen zaštite od sekundarne viktimizacije, putem posebnih ulaza i čekaonica za žrtve i posebnih prostorija za saslušanje.