Povodom jučerašnjeg propalog pokušaja Ustavnog odbora da utvrdi predlog jednog kandidata/kinje za sudiju/sutkinju Ustavnog suda, Akcija za ljudska prava upozorava da je ovaj propust očigledno motivisan težnjom koalicionih partnera na vlasti da trguju javnim funkcijama i da to ponovo ugrožava zaštitu ljudskih prava.
Na jučerašnjoj sjednici Ustavnog odbora, a ni ranije, prilikom sprovođenja intervjua sa kandidatima i kandidatkinjama, javnost iz ponašanja prisutnih poslanika i poslanica na koji način nije mogla da zaključi zbog čega baš niko od šest kandidata i kandidatkinja koji su ispunjavali uslove za tu funkciju nije izabran. Među kandidatima su bili i doktor pravnih nauka i zamjenica Ombudsmana i predsjednik suda za prekršaje i advokat s višegodišnjim iskustvom i član Savjeta Agencije za zaštitu podataka o ličnosti i pristup informacijama, itd.
Nijedna kandidovana osoba nije dobila ni jedan glas protiv, nego su poslanici i poslanice u odnosu na svaku većinom bili uzdržani. Ovakav pristup poslanika/ca u Ustavnom odboru, vjerovatno motivisan željom za ličnim nezamjeranjem, neopravdano uskraćuje građane za odgovor na ključno pitanje – ako već nemate ništa protiv bilo koga, zašto ne izabraste bar nekoga?!
Imenovanje sedmog sudije Ustavnog suda neophodno je za postizanje većine potrebne za odlučivanje u tom sudu, gdje je sada paran broj sudija (6), koji onemogućava donošenje odluke u slučaju podjele glasova. Prema tome, za odgovorne poslanike, predlaganje sedmog sudije ili sutkinje toga suda morao je biti visoko na listi prioriteta.
Zamjenica Ombudsmana (Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore) Nerma Dobardžić, najviše se približila izboru. Njoj su nedostajala samo dva glasa do toga da bude predložena plenumu Skupštine. Za nju su glasali poslanici DPS, URA i BS, dok su koalicioni partneri iz vladajućeg PES-NSD-SNP-Demokrate bili listom uzdržani.
Dobardžić je studije završila sa prosjekom 9.23, bila je savjetnica Ustavnog suda, postala zamjenica Ombudsmana, članica je ECRI (Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije), predložena je još od poslanika Bošnjačke stranke i kao predstavnica manjinskog naroda (predlagači su dužni o tome da vode računa po članu 10 stav 6 Zakona o Ustavnom sudu), pa ako ona nije primjer “istaknutog pravnika / istaknute pravnice” koja može postati sutkinja Ustavnog suda, onda ne znamo ko je. Naravno, ako ima karijernu mrlju, ako je postojalo bilo što što je legitimno diskvalifikovalo, onda je javnost za to imala pravo da zna i poslanici i poslanice koji nijesu digli ruku za takvu kandidatkinju morali su da osjećaju obavezu prema javnosti da na to ukažu.
Sve dok se tako ne ponašaju, opravdano je vjerovati u kuloarsku priču da se čeka raspisivanje još dva konkursa za izbor sudija Ustavnog suda do kraja godine, koji bi lakše omogućili raspodjelu tih funkcija na koalicione partnere vladajuće većine.
Drugim riječima, može se komotno smatrati da se radi o još jednoj trgovini funkcijama na štetu efikasnog i djelotvornog rada Ustavnog suda.
Na konkursu koji je juče propao bilo je prijavljeno šest kandidata i kandidatkinja koji su ispunjavali uslove za izbor. Oni su: Alija Beganović, predsjednik suda za prekršaje u Bijelom Polju, Zoran Vukićević, advokat sa višegodišnjim iskustvom, Nerma Dobardžić, zamjenica Ombudsmana, članica ECRI i nekadašnja savjetnica u Ustavnom sudu, Mehmed Đokaj – član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka, Jovan Kojičić – profesor evropskog prava i ljudskih prava i Sanja Maslenjak – s višegodišnjim iskustvom u oblasti javne uprave.
U radu Ustavnog odbora, juče su učestvovali poslanici/ce: Simonida Kordić (NSD); Nermin Abdić (DPS), Armen Šehović(PES); Vladimir Bakrač (PES); Darko Dragović (PES); Dragana Vučević (PES); Nikola Rovčanin (Demokrate); Bogdan Božović (SNP); Aleksandra Vuković Kuč (DPS); Sonja Milatović (DPS); Admir Adrović (BS); Filip Adžić (URA). Odsutan je bio Mehmed Zenka (DUA).
