Danas se obilježavaju 33 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je ostao zapamćen po rečenici da dok je živ nijedna granata neće pasti na Dubrovnik. Đurović je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera 5. oktobra 1991. godine, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske.

Akcija za ljudska prava (HRA), Antifašisti Cetinja i Centar za građansko obrazovanje (CGO) uputili su juče inicijativu Prijestonici Cetinje da se jedna ulica u tom gradu nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću, rođenom na Cetinju.

Đurović zaslužuje barem jednu ulicu, jer je ostao zabilježen u istoriji kao častan oficir koji je pokušavao da spriječi sumanutu agresiju na Republiku Hrvatsku, zbog koje se na mitingu u organizaciji Liberalnog saveza na Cetinju tada pjevalo „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ i zbog koje su se mnogo kasnije crnogorski zvaničnici izvinjavali hrvatskim zvaničnicima.

HRA, Antifašisti Cetinja i CGO smatraju da kontraadmiral Krsto Đurović, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost. Đurović je dao primjer čojstva od istorijskog i humanističkog značaja, a očuvanje uspomene na njega i njegovo protivljenje ratu bilo bi od izuzetne važnosti za državni, društveni i kulturni razvoj Crne Gore. 

Nazivanjem ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje bi doprinijelo očuvanju sjećanja i na svoj antiratni pokret, kao i na vrijednosti koje karakterišu našu građansku državu, te bi podsjećalo buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji.

Važno je podsjetiti da je u tim teškim godinama Cetinje bilo simbol otpora ratu u bivšoj Jugoslaviji. Grad se uzdigao protiv rata i nasilja, o čemu svjedoče dva čuvena antiratna mitinga održana na Titovom trgu (današnjem Dvorskom trgu) – 31. jula 1991. godine i 1. februara 1992. godine. Nazivanje ulice po kontraadmiralu Đuroviću bilo bi i podsjećanje na duh slobode i pravde koji je Cetinje pokazalo onda kada je to i bilo neophodno.

Nažalost, mladi danas kroz obrazovni sistem nemaju priliku da uče o ljudima koji su se devedesetih hrabro suprotstavili ratu i zalagali za mir, pa je postavljanje spomen – obilježja, kao što je i imenovanje ulica, jedan od načina da očuvamo sjećanje na njihov doprinos i naučimo nove generacije da se zalažu za mir i pravdu.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava (HRA)

Filip Kuzman, izvršni direktor NVU Antifašisti Cetinja

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO)