„Analiza postupaka izbora, napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023. i 2024. godini“, koju je uradila NVO Akcija za ljudska prava (HRA), pokazuje još jednom, u nekim segmentima, zabrinjavajuće stanje u crnogorskom sudstvu. Ipak, utvrđeni su i određeni pomaci koji su konstatovani u dokumentu.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević tvrdi da se, za razliku od ranijeg perioda, sudije u Crnoj Gori sada „biraju i napreduju u skladu s rang listom, po kriterijumima i podkriterijumima“.

„Stigli smo do jednog savremenog izdanja Sudskog savjeta sa najčešće ažuriranom internet stranicom, koji sprovodi intervjue i bira sudije bez skandala“, tvrdi direktorica HRA. Međutim, sada je važno, kaže ona, da Sudski savjet zbog ulaska u Evropsku uniju što brže ispuni očekivanja Evropske komisije i „obezbijedi transparentno, ažurno, nezavisno ali i odgovorno sudstvo, otporno na političke i druge neprimjerene uticaje“.

“Iz iskustva sa poglavljem 31, koje uprkos mnogim očekivanjima nije zatvoreno, vidi se da ulazak u EU neće biti samo formalnost. Treba se spremiti na to da, možda i zbog loše atmosfere koju budu kreirali političari, svaki propust može da postane razlog za odlaganje ulaska u Evropsku uniju. Sudski savjet ne treba da pruži ni jedan takav razlog“, rekla je Gorjanc-Prelević.

U analizi HRA od početka 2023. do novembra 2024. godine, konstatovan je prestanak funkcije za 51 sudiju. U istom periodu je  izabrano 50 kandidata za sudije koji su upućeni na obuku, 46 sudija, 16 sudija je napredovalo u sud višeg stepena, a izabrano je i 12 predsjednika sudova.

Ipak, utvrđeno je da Sudski savjet nije blagovremeno sprovodio postupke izbora kandidata za sudije, da se čekalo u prosjeku šest mjeseci od raspisivanja oglasa do upućivanja na obuku, odnosno četiri mjeseca da bi se kandidati posle okončane obuke izabrali za sudije. “Ova neblagovremenost ima znatne posljedice, s obzirom na hronični nedostatak sudija u crnogorskom sudstvu”, navodi se u dokumentu HRA. Zato je i “upućivanje sudija na privremen rad u sudove sa velikim zaostatkom, mjera koju bi trebalo više koristiti i za koju bi sudije trebalo dodatno motivisati propisivanjem novih podsticajnih mjera”.

Predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać je kazao da su ova, ali i druge kritike na rad tog tijela, dobrodošle. Tvrdi da popunjavanje sudijskih mjesta nije lak proces, tim prije što je interesovanje za te pozicije slabije nego u ranijem periodu.

 „Nemamo bazu iz koje možemo da biramo sudije. Nemamo veliki izbor. Nemamo velik broj kandidata od kojih bismo mogli da izaberemo najbolje. Često smo u situaciji da izaberemo samo one koji su se prijavili jer ispunjavaju minimalne uslove, a nekad se prijavi i manji broj kandidata od onog koji je tražen“, kaže Korać. Da ne bi dolazilo do paralisanja sudova predlaže angažovanje tzv. zamjenskih sudija.

„To su iste sudije kao i ove druge, samo što bi imale obavezu da po odluci Sudskog savjeta budu raspoređene tamo gdje određeno vrijeme fali sudija. Kad bi takav sudija išao od suda do suda, onda bi on za 15 ili 20 godina imao pravo da izabere da ostane kao stalni sudija u nekom određenom sudu“, objašnjava Korać. Dodaje da to zahtijeva izmjene zakona, ali i da država obezbijedi stanove za te sudije.

Sa njim je saglasan i član Sudskog savjeta Miodrag Iličković. „Postavljamo pitanje – je li to skupo? Najskuplje je kad nema sudija. To je najskuplje. Dakle, mi moramo razmišljati o tim kategorijama“, poručuje on.

Vladimir Čejović, advokat i predstavnik Advokatske komore Crne Gore, rješenje vidi u angažovanju sudija koje rade u sudovima za prekršaje, te da bi tamo trebalo nalaziti zamjenu za one koji su napustili više sudove.

„Zakon o prekršajima je danas praktično Zakon o krivičnom postupku u malom… Tako da bi možda bilo pametno da se razmisli o toj bazi koja fali u ovom trenutku“, kaže Čejović.

Mirjana Popović, predsjednica Apelacionog suda, mišljenja je, pak, da ne treba preskakati sudske instance i da bi to moglo da bude demotivišuće za sudije viših sudova. Ona se zalaže za „otvaranje“ crnogorskog sudstva.

„Na način što za sudije viših, Apelacionog i Vrhovnog suda mogu konkurisati pravnici iz drugih profesija… Smatram da u advokaturi, NVO sektoru, u privredi imamo sjajnih pravnika koji mogu doprinijeti radu sudova“, kazala je Popovićeva.

U analizi HRA je ocijenjeno da nisu sve odluke Sudskog savjeta o napredovanju sudija dovoljno obrazložene, te da je slična situacija i prilikom izbora predsjednika sudova.

Sutkinja Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Vesna Kovačević, koja je kandidatkinja za sutkinju Apelacionog suda, kazala je da prilikom napredovanja sudije ne treba da ostavljaju stare predmete “nasljednicima”.

„Ne možemo dozvoliti da predmete koje smo naslijedili od starijih kolega, koji su bili dovedeni do samog kraja, i mi sad doveli do samog kraja, da ih ostavimo nekom trećem sudiji. Zaista ne bi bilo korektno prema optuženima i prema građanima koji očekuju da ta suđenja budu završena u razumnom roku“, kazala je Kovačevićeva.

Upravo o suđenju u razumnom roku je govorila i novoizabrana predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić. Konstatovala je isto što i naši inostrani partneri – pravosudni sistem u Crnoj Gori proizvodi zaostatke.

„Izazova ima dosta, problema, takođe, dosta. Uhvatili smo se u koštac s njima. Rješavaćemo ih, nećemo ih gomilati, ostavljati za neke druge prilike. U tom segmentu vidim i očekujem, prije svega, i logističku podršku ostale dvije grane vlasti. Da svaka u okviru svojih nadležnosti obezbijedi ono što je neophodno crnogorskom sudstvu da sudi u razumnom roku“, poručuje Pavličićeva, koja ističe i važnost odupiranja bilo kojoj vrsti pritiska.

„Suđenja moramo da vratimo u sudnice. Možemo ih vratiti tako da se o tome ne polemiše niti po ugostiteljskim objektima, niti po saobraćajnicama, niti po nekim političkim kuloarima. Već da opravdamo da pravosudne institucije nisu krhke, već da su stabilne, stručne, otporne na sve vrste pritisaka od koga god da dolazi“, kazala je predsjednica Vrhovnog suda.

Da pritisaka ima, pokazuju brojni primjeri tokom analiziranog perioda.  Najčešće su u pitanju političke prirode, ali su zabilježeni i verbalni napadi i prijetnje sudijama, čime je ugrožavan integritet i nezavisnost sudstva, konstatovano je u dokumentu HRA. “Posebno su zabrinjavajući paušalni politički napadi visokih državnih zvaničnika na sudsku granu vlasti. Sudski savjet je više puta reagovao u ovakvim situacijama, ali su zabilježeni i propusti da reaguje, odnosno sa zakašnjenjem”, piše u analizi.

Ohrabrujuće je, pak, ono što je saopštio član Sudskog savjeta Rade Ćetković. Kaže da se uskoro može očekivati formiranje tima koji će promptno reagovati u situacijama koje to zahtijevaju.

“U fazi je izrada protokola za primjenu smjernica u kriznom komuniciranju… Postojaće tijelo koje će voditi računa o medijskom prostoru i reagovati u svim situacijama u kojima procijeni da je to neophodno… Smatramo da će to ubrzati reakciju i da će biti pravovremena”, pojasnio je Ćetković.

Ministar pravde Bojan Božović kazao je da problemi u sudstvu nisu problemi samo te grane vlasti, već i zakonodavne i izvršne. Iskoristio je priliku da iskaže očekivanje da ubuduće neće biti član Sudskog savjeta, a nakon izmjena Ustava Crne Gore.

„Moramo nastaviti ili dodatno učiniti efikasnijim stvaranje uslova za kvalitetniji i bolji rad. Niko u ovoj državi ne može da kaže da su uslovi zadovoljavajući, a kamoli dobri. Moramo da kažemo da imamo obilje problema, izazova, ali isto tako da kažem da su to, mahom, naslijeđeni problemi, ali ne i problemi koji treba da nam budu izgovor zašto ih ne rješavamo“, pojašnjava Božović.

Etički kodeks i disciplinska odgovornost

U analizi HRA je konstatovan i problem funkcionisanja Komisije za Etički kodeks sudija. To tijelo je 20 mjeseci bilo u blokadi zbog nedostatka kvoruma, pa je u predmetima iz 2022. i 2023. godine počelo odlučivati tek krajem marta 2024. godine. Od ponovnog aktiviranja Komisije, pravosnažno je okončan 21 predmet, a samo u dva slučaja je dato mišljenje o povredi Etičkog kodeksa. HRA konstatuje da bi Komisija morala objektivnije da utvrđuje činjenično stanje, a ne samo, kao do sada, na osnovu pritužbe i izjašnjenja sudije protiv koje je podnijeta.

Zabilježeno je, takođe, da je od početka 2023. godine do 1. novembra 2024. pokrenuto deset disciplinskih postupaka, a samo u jednom slučaju je utvrđena odgovornost sudije (ova odluka u decembru još nije bila pravosnažna). Tri disciplinska postupka (pokrenuta 2020. i 2021) obustavljena su jer su sudije podnijele ostavke. Pet postupaka je pokrenuto zbog istog disciplinskog prekršaja – nedostavljanja podataka o imovini i prihodima. Ni u jednom nije utvrđena odgovornost sudija, iako je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) prethodno utvrdila da su svi prekršili Zakon o sprečavanju korupcije (ZSK) jer nisu dostavili tačne i potpune podatke o svojoj imovini i imovini supružnika. Takođe, disciplinski tužilac i Disciplinsko vijeće Sudskog savjeta i dalje insistiraju na stavu da nedostavljanje podataka o imovini i prihodima ne predstavlja disciplinski prekršaj ako se učini jednom, tj. ako nije riječ o kontinuiranom kršenju zakonske obaveze. “Ovakvo tumačenje narušava princip odgovornosti za prijavu imovine i prihoda i otvara prostor za nekažnjavanje i najozbiljnih propusta da se prijavi vrlo vrijedna imovina, pod uslovom da se to učini samo jednom”, konstatovano je u analizi HRA.

Miodraga Iličkovića, člana Sudskog savjeta, čudi “dosta prijava za neprijavljivanje imovine”, ali i upisivanje netačnih podataka.

“Nisu baš sudije neznaveni ljudi pa da im se omakne nešto. U odlukama se mora mijenjati praksa, to je dosta nezgodno, ali se nešto mora uraditi“, kaže Iličković.

Njegov kolega u Savjetu Rade Ćetković kaže da je svrha disciplinskog prekršaja da targetira prikrivanje imovine, a ne da sankcioniše sudiju onda kada napravi grešku u brojevima prilikom popunjavanja izvještaja o prihodima i imovini.

„Treba da se bavimo stvarima koje imaju smisla i značaj za cijelo društvo, a ne nekim omaškama… Za one kolege koje takav izvještaj ne dostave zbog tehničke greške, nego zbog lične neodgovornosti, nemam nikakvu vrstu saosjećanja“, kaže Ćetković.

Maja Karas-Bošković, iz Agencije za sprečavanje korupcije, kaže da su zbog aktuelnog zakonskog rješenja svi funkcioneri sada u nejednakom položaju.

„Na primjer, biće dostavljena odluka Sudskom savjetu da jedan sudija nije prijavio 15 akcija ‘Plantaža’. Iako te akcije ne vrijede ni 100 eura. A drugoga ćemo morati da pozovemo, ako je zaboravio 800-900 eura, da ispravi, izvrši korekciju. Zakon u tom dijelu nije jednak i predložili smo da se mijenja“, konstatovala je Karas-Bošković.

Analiza je pokazala i da se pritužbe nisu pokazale kao djelotvorno sredstvo za utvrđivanje odgovornosti sudija za nezakonit rad, jer u dva slučaja kada su ocijenjene kao osnovane nisu dovele do utvrđivanja odgovornosti, zato što je sudija podnio ostavku i postupak je obustavljen.

“Izbjegao je utvrđivanje odgovornosti. Imao je zavidan broj predmeta u kojima nije postupao, u kojima nije poštovao zakonske rokove. Nismo mogli da vidimo da je dao valjano obrazloženje. Na kraju, Sudski savjet je to potvrdio kroz pokretanje dva postupka ali to sad nameće pitanje odgovornosti predsjednice suda koja je sve to na neki način tolerisala iako je o tome bila obaviještena”, pojasnio je advokat Veselin Radulović.

Konstatovano je i da je nejasno kada odluku o pritužbi treba da donese Komisija za pritužbe, a kada Sudski savjet, i da bi nadležnosti trebalo precizirati. Sudija Ćetković, koji je predsjednik Komisije za pritužbe Sudskog savjeta, rekao je da se slaže, da je izvještaj HRA za njega bio kao da mu “čitaju misli” i da će na sjutrašnjem sastanku komisije koja radi na izmjenama Poslovnika isto predložiti.

HRA je predložila i da se brže odlučuje po pritužbama koje građani upućuju Sudskom savjetu (sada je rok od 4-6 mjeseci), kao i da se disciplinski postupci sprovode, u roku od najviše godinu dana, a ne po dvije ili tri godine, kad dolazi do zastarjelosti ili do toga da sudiji prestane funkcija zbog ispunjavanja uslova za penziju.

Ćetković kaže da se efikasnost rada disciplinske komisije može postići ako disciplinski tužilac dobije samostalnost i bude jedini ovlašćeni da ispituje sve pristigle pritužbe i da pokreće disciplinski postupak, dok sadašnje rješenje, po kome član Sudskog savjeta jedini podnosi predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudije djeluje kao „kadija te tuži, kadija ti sudi“.

„Bio je predlog Sudskog savjeta da se tužilac posveti poslu profesionalno, jer je to ključ da se nečemu pristupi temeljno, aktivno i da se efikasnost zadovolji u punom kapacitetu“, pojašnjava Ćetković.

Kaže da je profesionalizacija neophodna i u samom Sudskom savjetu, tj. da članovi rade samo taj posao.

“Objektivno, mi dajemo svoj maksimum, koji, kad se stave rezultati na sto, očigledno nije dovoljan. To je činjenica”, pojašnjava Ćetković.

Konstatovao je da će analiza HRA pomoći Sudskom savjetu da unaprijedi praksu, ali i da artikuliše zahtjeve prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti kako bi shvatile da to što govore članovi Savjeta nije samo njihova konstatacija, već i NVO sektora koji “objektivno i nepristrasno sagledava situaciju”.

Nacrt izvještaja Akcije za ljudska prava je dostupan ovdje. Izvještaj će uskoro biti dopunjen informacijama i zaključcima sa okruglog stola i objavljen u odjeljku “Publikacije”.

Izvještaj je pripremljen u okviru projekta „Reformom pravosuđa do vladavine prava“ koji HRA sprovodi uz podršku regionalnog projekta „SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“, koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) sa partnerima, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Fotograf: Filip Roganović