Četvrti izveštaj NVO Akcija za ljudska prava o radu Tužilačkog savjeta pokazuje da je u radu tog tijela zabilježen napredak, naročito u odnosu na ono što je objavljeno u izvještaju iz 2022. godine. To se, prije svega, odnosi na obrazloženja odluka koja su većinom unaprijeđena.

Analizom je utvrđeno da je samo u ovoj godini Tužilački savjet odlučio o 42 izbora i napredovanja, i to putem obrazloženih odluka. Od 85 tužilaca koliko ih je radilo na kraju prošle godine, sada je 114 aktivnih, a početkom 2025. godine bi trebalo da bude angažovano još četvoro kandidata za državne tužioce koji su u međuvremenu završili obuku.

„To govori da ćemo do kraja sledeće godine dostići broj tužilaca koji je bio blizu onom broju koji je predviđen za rad u tužilaštvima“, kazao je Vrhovni državni tužilac Milorad Marković tokom predstavljanja analize. Podsjetio je da je neophodan broj tužilaca za rad 141.

Analizom je uočen odliv kadra. U posljednje tri godine čak četvrtina državnih tužilaca otišla je sa funkcije davanjem ostavke. “Ukazujemo da tzv. funkcionerska naknada, koja znači pun iznos plate u trajanju od godinu dana ili i dvije od ostavke do penzije daje jednu pretjeranu, nekorektnu motivaciju za napuštanje zahtjevog, ali i društveno vrlo odgovornog posla kakav je tužilački”, rekla je Gorjanc-Prelević.

Na skupu je naglašeno da ima mjesta za optimizam jer postoji interesovanje mladih pravnika za ulazak u tužilaštvo – na posljednji konkurs Tužilačkog savjeta se za 11 pozicija prijavilo njih 24.

Vrhovni državni tužilac je istakao da cilj nije samo popunjavanje radnih mjesta, već angažovanje kvalitetnog kadra.

„Jedini kriterijum koji je postojao je kriterijum kvaliteta. To sve odluke pokazuju i to je jedini i osnovni princip za sve buduće javne oglase, za izbore, napredovanje tužilaca, za izbor rukovodilaca državnih tužilaštava“, kazao je Marković.

Konstatovano je i da Specijalnom državnom tužilaštvu još nije omogućeno da se preseli u staru zgradu Vlade, „iako je prije više od dvije godine usvojen zaključak kojim mu je ta zgrada data na korišćenje“.

„U tom pravcu smo poslali dodatnu urgenciju Vladi Crne Gore da državni organi, prije svega Uprava za imovinu i Ministarstvo urbanizma i prostornog planiranja, budu ažurniji i aktivniji u realizaciji te aktivnosti jer je neophodno da se riješe smještajni kapaciteti za SDT, ali i za Više tužilaštvo u Podgorici“, kazao je Marković. Istakao je i da imaju komunikaciju sa izvršnom vlašću, ali i lokalnim upravama, kako bi osnovna državna tužilaštva u Pljevljima, Rožajama i u Baru dobila adekvatan prostor za rad.

Ministar pravde Bojan Božović kazao je da ne mogu sve probleme tužilaštava riješiti za godinu dana, pa ni onaj koji se tiče manjka prostora, ali i da s pravom može da kritikuje izvršnu vlast iz koje dolazi.

„Nedopustivo je da ovoliko dugo vremena nismo riješili pitanje prostornih kapaciteta. Prije svega za Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Nadam se da će to uraditi u što je moguće kraćem periodu i da ćemo opet riješiti to preseljenje Ministarstva pravde kako bismo te prostorije ustupili Državnom tužilaštvu“, kazao je ministar.

Izvještaj pokazuje da je Tužilački savjet u 2023. godini razmotrio 199 pritužbi, a u 2024. čak 204. I to nisu sve odluke koje je donio.

„Obim posla ukazuje na istu stvar kao kod Sudskog savjeta, da treba ozbiljno razmotriti profesionalizaciju funkcije bar nekih članova“, saopštila je direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević.

O nedostajućim članovima Tužilačkog savjeta govorio je autor analize advokat Veselin Radulović. Preporučio je da se po hitnom postupku izaberu dva člana, ali po starom zakonu, ne kako je odlučio skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu koji je, po odredbama novog zakonskog rješenja, od Advokatske komore zatražio ime kandidata za poziciju u Savjetu.

„Logično je i sasvim prirodno da se nedostajući članovi biraju na isti način kao i oni koje treba da zamijene. Ako se postupak sprovede onako kako je to inicirao Odbor za politički sistem, onda ćemo imati Savjet koji je djelimično izabran po starom zakonu, a djelimično po novim izmjenama koje se odnose na novi mandat“, kazao je Radulović.

Andrej Raspopović, predstavnik Advokatske komore, imao je nekoliko dilema u vezi sa obavezama komore kada je predlaganje kandidata u pitanju.

„Zakon ne propisuje da mi raspišemo konkurs. Kako da izaberemo jednog člana? Da samoinicijativno odlučimo i kažemo – to je naš predstavnik i on direktno prolazi“, konstatovao je Raspopović.

Sekretarka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Slavica Mirković pojasnila je da Komora treba da objavi javni poziv, te da ih o imenu kandidata obavijesti, nakon čega će ta informacija biti proslijeđena plenumu. Konačnu riječ o njemu će, kaže ona, dati poslanici.

Izvještaj HRA pokazuje da se u odnosu na ocjenjivanje tužilaca, praksa takođe promijenila nabolje. Zaključeno je da „više nisu svi državni tužioci ocjenjeni samo odličnim ocjenama“. Ipak, HRA smatra da treba nastaviti rad na Zakonu o Državnom tužilaštvu i u ovoj oblasti.

„Zakonom propisati da se kvalitet rada državnih tužilaca ocjenjuje na osnovu usvojenih ili odbijenih predloga o određivanju i produženju pritvora, usvojenih pritužbi o odbacivanju krivične prijave, pravnosnažnih presuda redovnih sudova, kao na osnovu broja osuđujućih presuda i usvojenih žalbi“, kazao je Radulović.

VDT Milorad Marković je kazao da privode kraju Pravilnik o određivanju kriterijuma za ocjenjivanje tužilaca, s tim da je konstatovao i da je teško ocijeniti kako tužilac postupa i da eksperti Savjeta Evrope nisu preporučili ocjenjivanje tužilaca prema odlukama sudova.

S tim u vezi, tužiteljka Danka Živković je kazala da rad tužilaca u mnogome ne zavisi samo od njih.

„Dosta parametara rada tužilaca zavisi od suda. I u pogledu potvrđivanja optužnica i drugih odluka… To su neke stvari koje treba imati u vidu“, kazala je Živkovićeva.

Tužiteljka Đaletić smatra da treba da postoje posebni kriterijumi za ocjenjivanje tužilaca, prema primjeni obavezujućih uputstava za rad, a koja se odnose i na predlaganje pritvora.

„Mi smo u normativnoj komisiji razgovarali o tome da bi bilo dobro da se uvede obaveza svim tužiocima da postupaju u skladu sa uputstvima vrhovnog državnog tužioca. To su uputstva opšteg karaktera“, tvrdi Đaletićeva.

U odnosu na utvrđivanje odgovornosti državnih tužilaca za disciplinske prekršaje i kršenje etike, osnovna primjedba HRA je da rad na Zakonu o Državnom tužilaštvu koji je bio potreban, nije dovršen do juna kada je taj zakon usvojen (da bi se dobio IBAR). „Disciplinski prekršaji nisu dovoljno precizirani, tako da i neka ozbiljna kršenja zakona mogu da prođu nekažnjeno, a i dalje se opisi disciplinskih prekršaja poklapaju sa kršenjem etike“. U posljednje dvije godine ni u jednom slučaju nije utvrđena disciplinska odgovornost državnog tužioca, kostatovano je u analizi.

Član Tužilačkog savjeta Stevo Muk je po pitanju pritužbi koje se podnose na rad tužilaca konstatovao da tu postoji “praproblem”.

“Izvorište nekih naših lutanja je vrlo štura i nedorečena zakonska definicija nadležnosti”, kazao je on.

Zato je Marija Vuksanović, iz Savjeta Evrope, pitala o čemu nadležna komisija tužilaca treba da odlučuje.

“Koja je to vrsta i sadržina pritužbi po kojima komisija može da odlučuje i ima smisao da odlučuje? A da ne zalaze u zonu etičke, disciplinske ili krivične orgovornosti..”, kazala je Vuksanovićeva.

Zato je jedna od preporuka HRA u vezi sa pritužbama da se izmijeni Zakon o Državnom tužilaštvu u pogledu opisa disciplinskih prekršaja, “kako bi se obezbijedilo da se oni, s jedne strane, razlikuju od kršenja Etičkog kodeksa, a sa druge, da se obezbijedi sankcionisanje propusta koji dovode do štetnih posljedica po ostvarivanje pravde“.

Nacrt izvještaja o kome se duskutovalo na skupu dostupan je ovdje.

Izvještaj je pripremljen u okviru projekta „Reformom pravosuđa do vladavine prava“ koji HRA sprovodi uz podršku regionalnog projekta „SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“, koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) sa partnerima, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Fotograf: Filip Roganović