Skupština Crne Gore je danas usvojila zakon od istorijskog značaja, kojim se otetim putnicima iz voza u Štrpcima, žrtvama prinudnih nestanaka na Kosovu, stradalima u NATO bombardovanju Murina i Malesije, i svim drugim prisilno nestalima i ubijenima nakon 17. avgusta 1990. godine, konačno priznaje status civilnih žrtava rata u Crnoj Gori, a njihovim porodicama pravo na socijalnu zaštitu. Vlada Crne Gore je porodicama civilnih žrtava rata obećala i isplatu jednokratnih obeštećenja.

Napravljen je veoma važan civilizacijski iskorak. Usvojenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti kao civilne žrtve rata prepoznati su svi državljani bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bez obzira na to gdje su stradali tokom oružanih sukoba na njenoj teritoriji. Članovi njihovih porodica će ostvariti pravo na socijalnu zaštitu u Crnoj Gori ako imaju crnogorsko državljanstvo. Na ovaj način, ispunjen je dugogodišnji apel porodica žrtava i aktivista za ljudska prava.

Akcija za ljudska prava i NVU „Štrpci – Protiv zaborava” pozdravljaju usvajanje izmjena i dopuna Zakona, na koje se čekalo više od godinu dana od kada je prvobitno selektivan predlog povučen iz procedure u decembru 2023. godine. Civilne žrtve rata su sada konačno sveobuhvatno sistemski prepoznate, a njihovim porodicama dodijeljena prava koja su porodice palih boraca iz ratova devedesetih imale još od 1998. godine.

Porodice civilnih žrtava rata u Crnoj Gori do sada nisu bile socijalno zaštićene, uprkos najtežim gubicima koje su pretrpjele usljed ratnih zločina i oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Za razliku od boraca i njihovih porodica, koji su od devedesetih primali naknade, usklađivane s visinom prosječne plate u državi, porodice civilnih žrtava su bile prepuštene same sebi.

Imajući sve to u vidu, posebno pozdravljamo obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damira Gutića, da će porodice civilnih žrtava rata Odlukom Vlade biti obeštećene zbog trodecenijskog kašnjenja sa donošenjem ovog zakona.

Protok vremena je učinio i da Zakon samo djelimično izjednačava porodice civilnih žrtava s porodicama palih boraca u određenim pravima. Socijalne naknade, u vidu porodične invalidnine i materijalnog obezbjeđenja, sada faktički mogu ostvariti samo udovice i roditelji civilnih žrtava, ako su još živi. Djeca i braća i sestre po pravilu ostaju van domašaja ovih prava, budući da su već stariji od 26 godina i prerasli su zakonske uslove za socijalna davanja. (Uslov se ne primjenjuje jedino ako im je do 15. godine života utvrđena nesposobnost za rad i ako nemaju druga primanja.)

Zbog toga je Odluka Vlade o jednokratnim naknadama ključna za ispravljanje istorijske nepravde prema porodicama civilnih žrtava ratova u Crnoj Gori i pravično razrješenje njihovog pitanja. Očekujemo da do te odluke dođe vrlo brzo, u skladu sa najavom ministra Gutića.