Organizacije za ljudska prava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcija za ljudska prava iz Podgorice protestuju zbog netačnih izjava ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana. Na upit crnogorskih Vijesti o tome šta je Hrvatska spremna da uradi da se rasvijetli stradanje 14 pripadnika JNA u splitskoj „Lori“ ministar je rekao kako je „sve oko događanja u zatvoru u Lori procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati.“

Ministar nije u pravu. Tačno je da je pravosnažnim presudama utvrđeno kako su pripadnici 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske civile i ratne zarobljenike dovedene bez ikakvog pravnog osnova ponižavali, psihički i fizički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve do smrti nekih od njih. No, nažalost nisu istraženi ni presuđeni svi zločini počinjeni u Lori. Upozoravamo na zakašnjeli postupak stradanja crnogorskih ratnih zarobljenika uprkos postojanju svjedočenja o tome da su se zločini nad njima dogodili.

Županijsko državno odvjetništvo Split (ŽDOS) od 2007. godine istražuje stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore koji su na hercegovačkom ratištu zarobljeni 1992. i sprovedeni u vojno-istražni centar Lora u Splitu. Radi se o četrnaest pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe, čija su prava bila zaštićena Ženevskim konvencijama i zakonima Republike Hrvatske. Bili su ratni zarobljenici, koji su u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja: Radivoje Petković, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Ratko Simović, Duško Barović, Borivoje Zirojević, Dragoman Doknić, Radomir Vulić, Miloš Perunović, Ranko Vujović, Pavle Popović, Dragan Jakovljević, Luka Gazivoda i Luka Adžić.

Taj postupak zbog krivičnih djela protiv međunarodnog krivičnog prava, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nedavno se napokon pomakao s mrtve tačke, zamolnicom za pružanje međunarodne pravne pomoći iz ŽDOS i saslušanjem Veselina Bojovića. Preživjeli crnogorski zarobljenik iz splitske Lore, koji je na tom mjestu 1992. godine i sam doživio teško zlostavljanje, bio je i svjedok mučenja i ubistava i drugih ratnih zarobljenika iz Crne Gore. On je tek u februaru ove godine dobio priliku za svjedočenjem u Podgorici, nakon zahtjeva iz ŽDOS.

U predmetima za zločine u Lori, za stradanje i mučenje civilnih zarobljenika iz Hrvatske i ratnih zarobljenika iz Srbije, po komandnoj je odgovornosti već osuđen Tomislav Duić, zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora. Ta se komandna odgovornost mogla primijeniti i u slučaju crnogorskih ratnih zarobljenika, jer su brojna svjedočenja govorila o svirepom mučenju zatvorenika, takođe u Lori. Međutim, to se iz nepoznatih razloga nije dogodilo.

Takođe, uopšte ne vidimo šta bi u postavljanju legitimnog pitanja o procesuiranju zločina u Lori od strane zainteresiranih medija, ličilo na „narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve“, kako je ministar Grlić Radman takođe izjavio. Nesporne činjenice o napadu na Dubrovnik i zločinima od strane JNA ni na koji način ne utiču na činjenice o torturi u Lori. Neophodno je dokumentovati i procesuirati sve ratne zločine, u svakom pojedinom slučaju, bez obzira na to ko su bili izvršioci, a ko žrtve. Na to nas sve obavezuje vladavina prava.

Žalimo što ministar umjesto ohrabrenja na nastavak procesuiranja zločina, svojim izjavom pokušava uticati na rad nadležnih institucija. Pozivamo ministra da u skladu sa sopstvenom izjavom kako je: „dugogodišnji i nepromijenjeni stav Republike Hrvatske da u odnosima s Crnom Gorom treba pronaći rješenja otvorenih pitanja kroz bilateralni dijalog, u duhu dobrosusjedskih odnosa i na temelju međunarodnog prava“, pozove na procesuiranje svih ratnih zločina što uključuje i istragu zločina počinjenih nad tzv. nikšićko-šavničkom grupom i drugih neistraženih zločina u Lori.