Danas je Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava, koji je utemeljila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2010. godine.

Ovaj dan treba da nas podsjeti da je suočavanje s prošlošću, priznavanje patnji svih žrtava teških kršenja ljudskih prava i obezbjeđenje svih vidova pravde (reparacija) za njih važan temelj demokratskog društva, zasnovanog na vladavini prava, koje odgovorno gradi sigurnu budućnost u kojoj se takva zlodjela neće ponavljati.

Crna Gora će ostvariti istinski demokratski napredak samo uz suočavanje s činjenicama iz svoje prošlosti o teškim kršenjima ljudskih prava.

Naše državne institucije moraju preuzeti odgovornost za pravdu za žrtve i to hitno – od procesuiranja ratnih zločina do otvaranja arhiva tajnih službi i donošenja zakona o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona.

Bez toga, društvo će ostati zarobljeno u negiranju prošlih zločina i riziku od ponavljanja sličnih zlodjela ubuduće.

Svijet u kojem živimo je prepun nasilja, ali i nedostatka istine o zločinima i bez ostvarenja pravde za žrtve. U toku je preko stotinu ratova, međunarodnih i unutrašnjih.

Masovna kršenja ljudskih prava postala su surova realnost – civili se ubijaju, ranjavaju, progone i raseljavaju.

U Evropi, trogodišnja ruska invazija na Ukrajinu donijela je veliki broj žrtava i ranjenih – živote je izgubilo 12.605 civila, među njima 669 djece, dok je 29.178 ljudi ranjeno, uključujući 1.854 djece.

Milioni ljudi su prinudno napustili svoje domove, a ekonomske i društvene posljedice osjećaće se dugo.

Na Bliskom istoku, Hamasov teroristički napad 7. oktobra 2023. u Izraelu, u kome je stradalo 1.200 pretežno mladih ljudi, a preko 200 oteto, doveo je do eskalacije sukoba i humanitarne katastrofe nesagledivih razmjera koju je uzrokovala invazija Izraela na područje Gaze. Prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze do februara 2025. poginulo najmanje 48.348 Palestinaca, uključujući 13.319 djece i 7.216 žena, dok je 1.9 miliona ljudi prisilno raseljeno. Glad, bolest i smrt postale su svakodnevica. Međunarodni krivični sud (MKS) je izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i Joava Galanta, bivšeg ministra odbrane, kao i lidera Hamasa Ibrahima Al-Masrija, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Iako je privremeni prekid vatre u januaru 2025. donio nadu, nasilje je nažalost ponovo eskaliralo.

Danas se navršava i 26 godina od početka NATO bombardovanja SRJ (Srbije i Crne Gore), u kome su stradali mnogi nevini ljudi srpske i albanske i drugih nacionalnosti i teško oštećena infrastruktura Srbije. Iako je NATO ofanziva bila protivna Povelji UN-a, opravdana je terorom srpske vojske i policije nad albanskim stanovništvom na Kosovu. Teška stradanja civila i tzv. kolateralna šteta u tom bombardovanju (kao što je napad na zgradu Televizije Beograd, na centar Niša, Aleksinca, Murino u Crnoj Gori) pretežno nisu procesuirani, dok su zločini na Kosovu ipak u nekoj mjeri rasvijetljeni. Brojem žrtava se i dalje u javnosti manipuliše, prije svega zato što nije napravljen zvaničan popis žrtava. Ipak, jedna nevladina organizacija, Fond za humanitarno pravo, uradila je taj poduhvat i njeni nalazi su dostupni ovdje i nisu zvanično demantovani.

Crna Gora je nedavno, nakon tri decenije, priznala status civilnih žrtava Zakonom o boračkoj i invalidskoj zaštiti, što predstavlja značajan iskorak. Ključno je da Vlada što prije usvoji odluku o jednokratnim naknadama, ispravi istorijsku nepravdu i toliko kašnjenje s regulisanjem statusa porodica civilnih žrtava ratova.

Pravda za žrtve ratnih zločina u Crnoj Gori i dalje je nedostižna, jer zločini nisu adekvatno procesuirani. Očekujemo da nova Strategija za istraživanje ratnih zločina ne ostane samo paravan za nedostatak volje na strani državnog tužilaštva, kao prethodna. Bez pravde nema ni vladavine prava, a ni trajnog pomirenja u regionu i sigurne budućnosti.

Kao što je priznat status civilnih žrtava rata, država bi trebalo da ispravi nepravdu prema žrtvama političkog progona i donese zakon o rehabilitaciji i obeštećenju zatvorenika sa Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora. Na Golom otoku je bilo 3.390 Crnogoraca, što čini više od petine ukupnog broja zarobljenika, i proporcionalno najveći broj u odnosu na broj stanovnika svake od tadašnjih jugoslovenskih republika.

Takođe, potrebno je zakonski obezbijediti trajno otvaranje dosijea iz perioda Informbiroa koji se odnose na „unutrašnje neprijatelje” i „unutrašnje ekstremiste”. Pozivamo Agenciju za nacionalnu bezbjednost da konačno otvori arhive i preda dosijee Državnom arhivu. Podsjećamo, prema Zakonu o arhivskoj djelatnosti, sve državne institucije dužne su da nakon 30 godina od proglašenja dosijea zatvorenim iste predaju Državnom arhivu Crne Gore, odnosno nakon 50 godina kada je riječ o materijalu službi bezbjednosti. Međutim, ANB to nikad nije učinila. Primjera radi, Republika Hrvatska i Republika Slovenija su otvorile sve tajne dosijee koje su službe državne bezbjednosti vodile do 1990. godine.

Pravo na istinu, kako je navedeno u Rezoluciju UN – a iz 2005. godine ključno je za žrtve i njihove porodice jer im omogućava saznanje o sudbini nestalih, uzrocima zločina i identitetu počinilaca. Razumijevanje prošlih zločina nije važno samo zbog priznavanja patnje žrtava, već i kao mehanizam za sprečavanje ponavljanja zlodjela ubuduće.

Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava ustanovljen je u znak sjećanja na Oskara Arnulfa Romera, nadbiskupa iz Salvadora, koji je ubijen dok je držao misu, pošto je kritikovao masovna kršenja ljudskih prava, ubistva i mučenja u građanskom ratu i socijalnu nepravdu. Niko nije odgovarao za njegovo ubistvo, ali se sjećanje na njegovu borbu za pravednije društvo njeguje i danas. Akcija za ljudska prava (HRA) odaje priznanje borcima i borkinjama za ljudska prava koji su izgubili živote u toj borbi.