Akcija za ljudska prava poziva Vladu Crne Gore da odmah krene u pripremu sveobuhvatne politike reparacija za sve žrtve ratnih zločina za koje je država bilo kako odgovorna ili koji su izvršeni na njenoj teritoriji, i tako primjeni preporuku Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija. Očekujemo i da ove godine Specijalno državno tužilaštvo odgovori očekivanjima i Komiteta za ljudska prava, kao i žrtava i civilnog društva, i pokrene istrage i za komandnu odgovornost i u nedjelotvorno ili nepotpuno procesuiranim predmetima logora Morinj, Deportacije, Bukovice i Kaluđerskog laza.

Politika reparacija treba da sadrži, prije svega, plan obeštećenja nespornih žrtava zločina, kojima je uskraćena naknada štete zbog zaštite državnog budžeta tumačenjem zastarjelosti i neuspješnog utvrđivanja krivične odgovornosti za ratne zločine u krivičnom postupku, a za šta sve žrtve nijesu odgovorne. Takođe, politika treba da sadrži i plan memorijalizacije žrtava na mjestima ratnih zločina na teritoriji Crne Gore, kao i izraz spremnosti da država učestvuje u memorijalizacijama na teritoriji susjednih država, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i na Kosovu. I ne manje važno, država mora hitno i bolje da organizuje svoje napore u potrazi za tijelima žrtava za kojima se još uvijek traga, kao što su žrtve Deportacije izbjeglica, otmice u Štrpcima, nestalih na Kosovu, ali i ubijenih članova porodice Klapuh, čiji se posmrtni ostaci nalaze na teritoriji opštine Nikšić.

Komitet za ljudska prava u Ženevi, koji nadzire primjenu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, objavio je nedavno zaključna razmatranja o drugom periodičnom izvještaju Crne Gore o primjeni tog međunarodnog ugovora o ljudskim pravima.

U odnosu na odgovornost za ratne zločine (kršenje ljudskih prava iz prošlosti), Komitet je pohvalio saradnju države sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove i sa državama regiona. Posebno je pohvaljeno ponovno otvaranje predmeta Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija izbjeglica, „što je u skladu sa međunarodnim standardima za procesuiranje teških kršenja ljudskih prava“. Komitet je izrazio zabrinutost zbog nedostatka konkretnih rezultata u privođenju odgovornih pravdi i izostanka procesuiranja baziranog na komandnoj odgovornosti.

„Država treba da ojača spremnost za brze i djelotvorne istrage i procesuiranje predmeta ratnih zločina, uključujući i to da obezbjedi da se izaberu svi nedostajući državni tužioci, kao i da sudije i državni tužioci dobiju institucionalizovan program specijalizovane obuke o međunarodnom krivičnom i humanitarnom pravu, pravima žrtava i najboljim praksama u pristupu predmetima ratnih zločina. Država mora da ubrza privođenje kraju tekućih slučajeva i istražuje, i tamo gdje je primjereno procesuira slučajeve komandne odgovornosti.“

Komitet je ukazao na nedostatak odgovarajuće politike za reparacije žrtava ratnih zločina, koja bi, pored kompenzacije (naknade štete), uključivala i mjere restitucije, satisfakcije, rehabilitacije i garancije protiv ponavljanja. Iskazao je zabrinutost zbog toga što su žrtve onemogućene da dođu do naknade štete zbog tumačenja o zastarjelosti njihovih potraživanja. Takođe je naglašen problem nerazjašnjene sudbine nestalih osoba, uključujući žrtve prinudnih nestanaka.

Komitet je pozvao Crnu Goru „da usvoji, u okviru šireg okvira tranzicione pravde i u konsultaciji sa žrtvama i organizacijama civilnog društva, sveobuhvatnu politiku reparacija, koja uključuje naknadu štete, i mjere rehabilitacije, satisfakcije, restitucije i garancije neponavljanja uzimajući u obzir Osnovne principe i smjernice o pravu na pravni lijek i reparacije za žrtve teških povreda međunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Ovo treba da uključi:

(a) da sve žrtve dobiju punu reparaciju za kršenja ljudskih prava počinjenih tokom rata, uključujući i uklanjanje prepreka koje ometaju pristup nadoknadi kao što su zastarjelost i ograničenja u pogledu državljanstva;

(b) djelotvorni pristup adekvatnoj pravnoj pomoći za žrtve da podnose zahtjeve, uključujući za porodice nestalih lica;

(c) jačanje napora da se razjasni sudbina i mjesto na kome se nalaze osobe koje su nestale tokom rata, od kojih su neki možda bili žrtve prinudnih nestanaka, uključujući redovno obavještavanje porodice žrtava o statusu i ishodu istrage;

(d) propisivanje prinudnog nestanka kao samostalnog krivičnog djela;

(e) jačanje podrške naporima civilnog društva da pomogne žrtvama i u pogledu memorijalizacija.

Akcija za ljudska prava je više puta zahtijevala donošenje iste politike koju sada predlaže Komitet za ljudska prava, obraćajući se Vladama Duška Markovića, Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića. Međutim, uprkos tim zahtjevima, politika nije usvojena, niti je dato obrazloženje za takvu odluku.