Ovaj tekst nastao je kao dio projekta koji implementira TRIAL International Ured u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Akcijom za ljudska prava. Autori teksta su Jasmin Begić (novinar Detektor – BIRN BiH) i Haris Rovčanin (novinar BIRN BiH). Tekst prenosimo u cjelosti na maternjem jeziku autora:

HOĆE LI NAPORI BH. ŽRTAVA KONAČNO POTAKNUTI CRNU GORU DA PROCESUIRA ZLOČINE

Desetine ljudi iz Bosne i Hercegovine odazvale su se rijetkom pozivu iz Crne Gore da svjedoče o zločinima osumnjičenih koji su utočište od progona našli u Crnoj Gori. Njihova svjedočenja pokazuju veliki interes za bolju saradnju dviju zemalja, ali je zbog zastarjelih i uopštenih sporazuma procesuiranje ostavljeno na dobru volju. Mogu li dvije zemlje iskoristiti posljednji trenutak za privođenje odgovornih pravdi?

Više od 80  ljudi s područja Hadžića kod Sarajeva, putem policijskih i pravosudnih organa BiH, dalo je svoje izjave Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Crne Gore tokom istrage protiv Zorana Gašovića, koji se tereti za krivično djelo “zločin protiv čovječnosti”.

Zoran, koji se ranije prezivao Gašević, bio je policajac, kaže bivši logoraš iz Hadžića Almin Dželilović.

“On je vedrio i oblačio s Tihomirom Glavašom [bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Hadžići i član Kriznog štaba] u Hadžićima. Vodio je na saslušanje zatvorenike iz logora ‘Garaža’, koja je bila u zgradi Opštine, i fizički ih maltretirao”, kaže Dželilović, predsjednik Udruženja logoraša “Da se ne zaboravi i ne ponovi 92-95” iz Hadžića.

Protiv Gašovića optužnica je podignuta u junu prošle godine i dostavljena Višem sudu u Podgorici na kontrolu i potvrđivanje.

“Koliko je svjedoka umrlo koji su bili direktno u susretu s njim? On bi trebao da zna za Šehić-Durmišević Kasima, kojeg je, po izjavama ljudi, izveo iz ‘Garaže’ a kojem se do danas gubi svaki trag”, kaže Dželilović.

On navodi kako su im iz SDT-a Crne Gore sugerisali da bi bilo dobro da se što veći broj svjedoka odazove na poziv za svjedočenje, umjesto da iskaze daju videolinkom iz BiH.

Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, “Garaža” u zgradi Skupštine opštine Hadžići je bila jedan od zatočeničkih objekata, u kojem su od maja 1992. zatvarani civili nesrpske nacionalnosti, te krajem juna iste godine prebačeni u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici.

Osim predmeta protiv Gašovića, u Višem sudu u Podgorici traje postupak protiv Slobodana Pekovića (ranije Slobodan Ćurčić), čiji je predmet, nakon podizanja i potvrđivanja optužnice u BiH 2018. godine, rješenjem Suda BiH ustupljen na procesuiranje pravosuđu Crne Gore.

Optužnica tereti Pekovića da je, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), na području opštine Foča tokom 1992. ubio dvoje civila te sudjelovao u silovanju jedne žene bošnjačke nacionalnosti.

Zoran Radović, predsjednik Višeg suda u Podgorici, za Detektor kaže da ugovori između dvije zemlje sadrže niz manjkavosti i moraju pretrpjeti korjenitu reviziju koja bi omogućila uspješno procesuiranje, suđenje i izvršavanje pravosnažno izrečenih kazni zatvora u predmetima ratnih zločina.

Radović napominje da se pružanje pravne pomoći obavlja putem ministarstava pravde, ali u hitnim slučajevima u krivičnim stvarima – sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica mogu komunicirati i preko INTERPOL-a, kao što je bio slučaj u Pekovićevom predmetu.

“Više je zaštićenih svjedoka saslušano putem videokonferencijske veze pred Sudom BiH, što je omogućilo da se ova procesna radnja obavi u relativno kratkom vremenu, za manje od mjesec dana od prethodnog glavnog pretresa”, navodi Radović.

Almin Dželilović. Foto: Detektor

Iz TRIAL International Ureda u BiH navode kako, bez obzira na protok vremena, sudovi i tužilaštva u BiH i Crnoj Gori imaju obavezu i zakonsku mogućnost procesuiranja ratnih zločina bez obzira na vremensko ograničenje, zbog principa međunarodnog prava koji jasno kaže da ratni zločini ne zastarijevaju.

“Izazov jeste procesuirati odgovorne 30 godina nakon rata, ali smatramo da je procesuiranje jedan od ključnih uslova za postizanje pravde i odgovornosti u društvu među državama bivše Jugoslavije. Ključni izazov predstavlja sticanje povjerenja žrtava – kao trenutno oštećenih stranaka u predmetima i žrtava kao budućih stranaka u predmetima – u pravosudne institucije, kao i samu vladavinu prava”, navodi Samra Čardaković, pravna savjetnica TRIAL International Ureda u BiH.

Prema podacima Tužilaštva BiH, oko 250 osoba u različitim fazama postupka u predmetima ratnih zločina nalazi se u zemljama regiona – Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, u kojoj se nalazi najmanje osumnjičenih, odnosno optuženih osoba. Istakli su kako smatraju regionalnu saradnju bitnim instrumentom u oblasti rada na predmetima ratnih zločina.

“U Tužilaštvu BiH je u fazi prijave i istrage evidentirano 115 predmeta u kojima su poznati krivično djelo i počinilac sa 344 nedostupna lica, od kojih je 40 lica standardne oznake ‘A’. Većina ovih lica nalazi se u zemljama regiona”, saopštili su iz Tužilaštva BiH nakon učešća na regionalnoj konferenciji tužilaca za ratne zločine koja se u organizaciji Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore održala prošle godine u Podgorici.

Iz Tužilaštva BiH navode kako tužilačke institucije dviju zemalja u okviru regionalne saradnje traže načine i modalitete za borbu protiv nekažnjenosti ratnih zločina.

“Kako bi se sudski procesi realizovali, potrebno je da se ispune određene procesne pretpostavke, najčešće povezane sa dostupnošću prijavljenih, osumnjičenih ili optuženih osoba”, navodi se u odgovoru Tužilaštva BiH za Detektor.

Glavni državni tužilac Milanko Kajganić je nedavno, u predstavljanju izvještaja pred Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH, izjavio kako je 2024. ustupljeno ukupno 15 predmeta ratnih zločina susjednim zemljama, od toga sedam u fazi istrage i jedan u fazi prijave ustupljeno je Srbiji, a šest predmeta Hrvatskoj.

Tužiteljica Ana Perović Vojinović iz crnogorskog SDT-a smatra da protokol između Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore i Tužilaštva BiH o saradnji u gonjenju učinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, koji je zaključen prije više od deset godina, izražava samo dobru volju da se počinioci privedu pravdi, zbog čega ga je, prema njenim riječima, potrebno revidirati.

U protokolu se navodi kako “činjenica da je jedna strana preduzela krivično gonjenje ne sprečava stranu na čijem državnom području je učinjeno krivično djelo ratnog zločina da procesuira učinioca tog zločina koji se zatekne na njegovom državnom području, ili da ga potražuje od drugih zemalja, sve dok taj predmet ne postane presuđena stvar”.

“Procesuiranje istog lica za zločin u obje strane ugovornice ne može doprinijeti efikasnosti, a ni pravdi. Nakon analize u kojoj državi će se lice brže procesuirati i u kojoj državi ugovornici će se brže pribaviti dokazi, smatram da to lice onda treba procesuirati u jednoj državi ugovornici. Ovo tim prije da se postavlja opravdano pitanje upotrebe istih dokaza za isto krivično djelo u dvije države”, kaže Perović Vojinović.

Milanko Kajganić, glavni tužilac i Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH . Foto: Detektor

Iz Suda BiH pojašnjavaju da se saradnja sa sudovima u Crnoj Gori za procesuiranje zločina počinjenih tokom rata u BiH uglavnom odvija kroz razmjenu informacija i koordinaciju u vezi s podignutim optužnicama na osnovu zahtjeva za pružanje međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima u formi zamolnica.

Da postoje i slučajevi u kojima saradnja nije bila tako efikasna zbog neusklađenog pravnog okvira i procedura između dva pravosudna sistema, potvrdili su iz Suda BiH.

“Ponekad dolazi do kašnjenja u izručenju lica ili u procesu ispunjavanja zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć. U nekoliko slučajeva su osobe osumnjičene za ratne zločine duže vremena bile na teritoriji Crne Gore, a procedure izručenja nisu bile dovoljno brze i efikasne, čime se usporava proces provođenja postupka i omogućava izbjegavanje odgovornosti”, navode iz Suda BiH i dodaju kako do sada nisu imali zahtjeve iz Crne Gore za ustupanje predmeta.

Protiv Miodraga Nikačevića je prije tri godine u BiH potvrđena optužnica za zločin protiv čovječnosti koja ga tereti da je tokom 1992. vršio progon civilnog stanovništva na području Foče, ali mu ona nikada nije uručena jer nije pronađen na adresi u Crnoj Gori.

Pojasnili su iz Suda BiH da optuženi izbjegava krivično gonjenje i da ih je ranije Osnovni sud u Pljevljima obavijestio da Nikačeviću nije uručena optužnica jer se on, prema izjavi mještana, nalazi u inozemstvu, nakon čega je zamolnica upućena nadležnim organima Srbije za uručenje optužnice.

Nikačevića je ranije Državni sud pravosnažno osudio na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti na području Foče.

Za zločine na području Foče je prije nekoliko godina optužen još jedan crnogorski državljanin – Ranko Radulović, koji je videolinkom iz Višeg suda u Podgorici negirao krivnju, ali mu suđenje nikada nije počelo.

Radulović se najprije nije pojavio na statusnoj konferenciji, uz obrazloženje da mu je Viši sud u Podgorici odredio mjere zabrane, dok je Tužilaštvo tada navelo da oštećeni iz BiH ne žele da svjedoče u Crnoj Gori. Za ustupanje susjednoj državi neophodna je saglasnost oštećenih iz predmeta.

Zadnja informacija koju je Detektor dobio za ovaj predmet jeste da je u Crnoj Gori za Radulovićem raspisana potjernica zbog istrage za silovanje. On je u međuvremenu uhapšen u Beogradu po potjernici i očekuje se njegovo izručenje Crnoj Gori.

S druge strane, Sud BiH je odbio zamolnicu crnogorskog pravosuđa za preuzimanje kazne zatvora Radomiru Kovaču, pravosnažno osuđenom na 20 godina zatvora zbog zločina u Foči, budući da je ta presuda donesena nakon što mu je suđeno u odsustvu.

Kovač je 1996. godine, zajedno sa Zoranom Vukovićem, Zoranom Simovićem i Jankom Janjićem, u Podgorici osuđen u odsustvu za ubistvo u julu 1992. članova porodice Klapuh – Hasana, Feride i Sene – kojima su prethodno obećali da će ih za novac prevesti iz Foče do Podgorice. Vidoje Golubović je za pomoć počiniocima poslije učinjenog krivičnog djela osuđen na osam mjeseci, koje je izdržao u istražnom zatvoru. Janko Janjić je ubijen prilikom pokušaja hapšenja.

Ovi bivši pripadnici VRS-a osuđeni su na po 20 godina zatvora. Nisu proveli ni dana u zatvoru po ovoj presudi, a za njima je raspisana potjernica.

Iz TRIAL International Ureda u BiH napominju kako je rad na omogućavanju procesuiranja u drugim zemljama ustupanjem predmeta, što uključuje i materijalnu dokumentaciju te proaktivno djelovanje i komuniciranje s pravosudnim institucijama drugih zemalja, značajno za BiH i njen EU put.

“Evropska unija zahtijeva proaktivniji pristup u procesuiranju, ali i zaštiti svjedoka, te obezbjeđivanju nepristrasnosti pravosuđa”, navodi Čardaković iz TRIAL International Ureda u BiH.