Organizacije civilnog društva oštro se protive inicijativi za uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem Crne Gore, smatrajući da je takav prijedlog suprotan principima sekularnosti (vjerske neutralnosti javnih institucija), temeljnim ustavnim vrijednostima i najboljim interesima djece i mladih.

Smatramo da obrazovni sistem mora ostati prostor zajedništva, učenja i razvoja, a ne podjela i segregacije po vjerskoj osnovi.

Vjerska nastava je izričito zabranjena u javnim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori (čl. 5 Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju), a inicijativom se sada traži ukidanje te zabrane i uvođenje vjeronauke u osnovne i srednje škole.

Prema Ustavu Crne Gore i važećim zakonima o obrazovanju, Crna Gora je sekularna država, u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države. Prema tome, i državni obrazovni sistem takođe mora ostati sekularan. 

Mora se uzeti u obzir da se u državnim školama izučavaju predmeti koji su utemeljeni u naučnim disciplinama. Nauke saznanja stiču kroz naučna istraživanja, koja podstiču sumnju i konstantnu doradu, i koja su otvorena za intervencije i bolje dokaze. Vjerska učenja, suprotno tome, zasnivaju se na dogmi, nepobitna su, ne dozvoljavaju sumnju i insistiraju na vjeri. Smatramo da je u jednom cjelovitom sistemu obrazovanja djece nedopustivo imati cjeline zasnovane na pristupima koji su međusobno suprotstavljeni.

Mnogo korisnije za djecu i mlade je građansko vaspitanje i obrazovanje, koje uključuje kritičko mišljenje, etiku, medijsku pismenost, inkluziju i vještinu nenasilne komunikacije. Tim sadržajima treba kroz reformu obogatiti nastavne programe, umjesto vjerskih dogmi.

Posebno zabrinjava činjenica da je Skupština Crne Gore ovoj inicijativi dala status prioriteta, uprkos negativnim stavovima stručne javnosti, dijela institucija i organizacija civilnog društva, kao i činjenici da za njeno razmatranje ne postoji ni stručna ni društvena opravdanost.

Kada je Skupština Crne Gore 2023. godine uvela mehanizam E-peticija, to je bio pozitivan korak ka aktivnijem učešću građana i građanki u procesima donošenja odluka. No, izostalo je zakonsko definisanje obaveze Skupštine u vezi sa peticijama koje dobiju dovoljno potpisa da bi bile procesuirane, odnosno 6000 potpisa i više. U praksi ovo znači da Skupština ima pravo da odbije svaku peticiju koju ne smatra prioritetnom, čemu smo već svjedočili, jer su se u međuvremenu samo četiri peticije našle pred nadležnim skupštinskim odborima, od ukupno sedam koje su podržane s najmanje 6000 potpisa.

Peticija za uvođenje vjeronauke u škole, koja je pokrenuta 11. marta ove godine, već 19. marta je imala dovoljan broj potpisa. Skupština je zakazala sjednicu nadležnog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport već za 16. april, čime je oborila svoj rekord za ažurno postupanje kada je riječ o pristiglim peticijama i napravila svojevrsni presedan, budući da su odlučili da razmatraju otvorenu peticiju za koju se još uvijek prikupljaju potpisi prije isteka roka, koji je prema sajtu E-peticije Skupštine Crne Gore 10. maj 2025. godine.

Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović, iz najveće partije u vlasti Pokreta Evropa sad (PES), smatra da vjeronauka nije potrebna u obrazovnom sistemu, a to mišljenje je dijelio i njen prethodnik, Miomir Vojinović, iz tada i sada vladajuće Socijalističke narodne partije (SNP). Međutim, za predsjednika nadležnog skupštinskog odbora, Nikolu Rovčanina (Demokrate) to je sada prioritet.

Ranije su i iz Zavoda za školstvo naveli da je pitanje religije u sistemu obrazovanja već prikladno uređeno, budući da djeca imaju priliku da o religiji uče kroz izborni predmet istorija religije, koji je dostupan u devetom razredu osnovne škole i u srednjim školama.

Kroz predmet istorija religije sva djeca imaju priliku da zajednički uče o svim religijama i njihovim običajima, čime se podstiče interkulturalizam i zajedništvo, dok bi vjeronauka odvojila djecu vjernika od djece ateista, a i djecu vjernika dodatno razdvojila na različite vjeroispovijesti, čime bi se dodatno naglasile podjele zasnovane na etničkoj i vjerskoj distanci u crnogorskom društvu, koje su već izražene.

Za porodice koje žele vjersko obrazovanje za svoju djecu, vjerske zajednice već organizuju vjersku nastavu u svojim objektima.

Obrazovno-vaspitni sistem mora ostati mjesto gdje se djeca ne razdvajaju ni po jednom osnovu, već zajednički uče, rastu i razvijaju vještine zajedničkog života u demokratskom društvu, koje je etnički, kulturno i religijski raznoliko.

Organizacije civilnog društva i aktivisti koji stoje iza ovog protesta:

1. Akcija za ljudska prava (HRA)
2. Centar za građansko obrazovanje (CGO)
3. Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
4. Prosvjetna zajednica Crne Gore
5. Agora Femina
6. Asocijacija SPEKTRA
7. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)
8. Crnogorski PEN centar
9. Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro
10. Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK)
11. KOD
12. Žuta kornjača – Normalizuj.me
13. Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
14. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
15. Prima
16. Juventas
17. Agencija za lokalnu demokratiju
18. Ipso Facto
19. Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
20. Društvo crnogorskih izdavača
21. Ekološki pokret Ecopatriotizam
22. Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)
23. Centar za afirmaciju RE populacije (CAREP)
24. Crnogorski ženski lobi
25. Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
26. Centar za građanske slobode (CEGAS)
27. Udruženje pravnika Crne Gore
28. Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
29. Sociološki centar Crne Gore (SOCEN)
30. LINK – Crnogorska mreža za smanjenje štete
31. Centar za kulturu Bihor
32. Udruženje „Štrpci – Protiv zaborava“
33. Gradionica
34. Expeditio
35. Prazan prostor
36. Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
37. Centar za ženska prava (CŽP)
38. Korifej teatar
39. Kalem
40. Monte Lingva
41. Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG)
42. Udruženje profesora istorije Crne Gore – HIPMONT
43. Sigurna ženska kuća (SŽK)
44. Institut za medije Crne Gore (IMCG)
45. Pravozastupnik
46. Antifašisti Cetinja
47. Institut za rodnu ravnopravnost “Dulcinea”
48. Ulcinj Info
49. Novi Horizont
50. HUSEIN PAŠA
51. Centar za multimedijalnu produkciju (CEZAM)
52. Udruženje psihologa Crne Gore
53. Poligon za žensku izuzetnost – Sofija
54. Aktivna zona
55. Dr Martin Schneider-Jacoby Association –MSJA
56. Eduko Plus
57. Balkanski sektor
58. Bona Fide Pljevlja
59. Savez za djecu i mlade – Kuća
60. Forum MNE
61. Forum Bošnjaka Crne Gore
62. Centar za ekonomske i evropske studije (CEES)
63. ERA – Savez za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj
64. SOS Rožaje
65. Centar za obuku i obrazovanje
66. Centar za romske inicijative
67. Monitoring Group Ulcinj – MogUL
68. ALFA Centar
69. Udruženje LBTQ žena „Stana“
70. Djeca Crne Gore
71. Crnogorsko udruženje studenata političkih nauka – MAPSS
72. Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca“
73. Alumni akademija Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore
74. Fondacija za promovisanje nauke – Prona
75. Crnogorski kulturni krug
76. Naša akcija
77. NOVA Centar za feminističku kulturu
78. Most Kulture
79. SOS telefon za žene i djecu Nikšić
80. Moja šansa je i tvoja šansa
81. Srce
82. MULTIMEDIAL Montenegro
83. Socijalna pravda – Social justice
84. Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju “OAZA”
85. 35 mm
86. Potreba – Need
87. Građanska inicijativa “21. maj“
88. Plan B
89. Internacionalna policijska organizacija Crne Gore
90. Sistem

1. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
2. Jovana Marović, građanska aktivistkinja
3. Goran Đurović, građanski aktivista
4. Dragoljub Vuković, novinar i građanski aktivista
5. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
6. Dušan Pajović, građanski aktivista
7. Aleksandar Dragićević, građanski aktivista