Akcija za ljudska prava (HRA) smatra da je jučerašnje potpuno isključivanje aplikacija ”Viber” i ”WhatsApp” od strane telekomunikacionih operatera u Crnoj Gori i Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, zbog toga što je jedan broj korisnika tih aplikacija dobio poruku da politička stranka na vlasti navodno kupuje glasove, bilo protivno slobodi izražavanja (koja uključuje i pravo na prijem izražavanja) i Ustavu Crne Gore, koji kaže da samo nadležni sud može spriječiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obavještavanja iz Ustavom usko definisanih razloga.

HRA smatra da isključivanje aplikacije nije bilo neophodno u demokratskom društvu, tj. nije bilo srazmjerno cilju – da se spriječi komunikacija političke poruke u cilju zaštite časti i ugleda pomenute političke partije.

Smatramo da to što je jedan broj korisnika ovih aplikacija dobio (neželjenu) političku poruku, nije dovoljno opravdanje da se pribjegne tako drastičnoj mjeri i svim korisnicima  suspenduju sve komunikacije, bez njihove volje i čak prethodnog upozorenja.

Član 145, tačka 4 Zakona o elektronskim komunikacijama omogućava Agenciji da naredi operaterima da, neograničeno, suspenduju internet i telefonsku komunikaciju ako nađe da je to ”opravdano u slučajevima prevare ili zloupotrebe”. HRA smatra da ovaj član Zakona o elektronskim komunikacijama u principu omogućava proizvoljno i neograničeno ograničavanje internet i telefonskih komunikacija u Crnoj Gori, da je zbog toga suprotan međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i Ustavu Crne Gore,  pa će HRA zbog toga podnijeti inicijativu Ustavnom sudu da ga proglasi neustavnim. U međuvremenu apelujemo na Agenciju da vodi računa da iznad Zakona o elektronskim komunikacijama postoji i Ustav Crne Gore i međunarodni ugovori o ljudskim pravima i da se uzdrži od primjene ovog člana do odluke Ustavnog suda.

Stav Komiteta UN za ljudska prava (vidi Opšti komentar 34 o članu 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, tačka 43) i Evropskog suda za ljudska prava (vidi presudu u predmetu Ahmet Yildirim v. Turkey, 2012. tač. 64) je da svako ograničavanje pristupa internetu, uključujući i rad operatera koji omogućavaju taj pristup, mora biti u skladu sa međunarodnim standardom slobode izražavanja, srazmjerno legitimnom cilju i neophodno u demokratskom društvu. Ovo znači da ograničenja moraju biti precizno propisana, moraju obezbijediti sudsku kontrolu da bi se spriječile zloupotrebe i ”ne smeju, npr. omogućiti da se zabrani objavljivanje materijala samo zato što kritikuje vlast” (UN Komitet, vidi gore).

 Podsjećamo, mediji su izvjestili da je operater Mtel saopštio da su “prema nalogu Agencije, operatori bili dužni da sprovedu mjeru privremene zabrane korišćenja navedenih aplikacija, jer su upotrijebljene za neželjenu komunikaciju, a u skladu sa odredbama Zakona o elektronskim komunikacijama. Zakon predviđa da je komunikacija za potrebe direktnog marketinga dozvoljena samo uz prethodno pribavljenu saglasnost korisnika.” Direktor Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost kazao je u izjavi za portal Antena M da je naredba o gašenju Vibera i WhatsApp-a donešena jer operateri ne mogu da kontrolišu propagandne poruke koje u neograničenim količinama stižu preko ovih servisa.