Ovog maja se navršava 26 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen zločin protiv izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, poznat kao ”Deportacija izbjeglica”.

U petak, 25. maja, u podne, ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina žrtava 25. i 27. maja 1992. godine organizovano deportovana u smrt, NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA organizuju memorijalno okupljanje. Tom prilikom ćemo položiti cvijeće i odati počast stradalim žrtvama.

Pozivamo vas da nam se pridružite u obilježavanju ove tužne godišnjice. Dođite da se zajedno prisjetimo žrtava i njihovih porodica koje su tražile utočište u Crnoj Gori, da pokažemo da taj strašni zločin prema njima osuđujemo, da se ponovo založimo da se odgovorni za zločin kazne, a da se žrtvama podigne spomenik, i da se tako zajedno potrudimo da se ratni zločini nikada više ne ponove u našoj zemlji.

Podsjećamo da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. O ovoj činjenici svjedoči više pisanih dokumenata.

Svi oni koji su izručeni 27. maja 1992. su odmah ubijeni, dok je druga grupa 25. maja upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela mučenje. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su ubijeni.

Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravniku logora u Foči).

Međutim, sporno je to što sudovi u Crnoj Gori u svemu tome nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) devetorica optuženih bivših službenika policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za Ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ”koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, a koji im je prema pogrešnom tumačenju crnogorskih sudova bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin. Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi. Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore (VDT) je 25. marta 2015. podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zahtijevajući od Vrhovnog suda da utvrdi da je presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenih, ali je Vrhovni sud taj zahtjev odbio u oktobru te godine. Pošto je i Ustavni sud Crne Gore odbacio žalbu porodica žrtava, grupa majki, ćerki i sestara stradalih žrtava je podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja.

HRA, CGO i ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije sedam godina su uputili tri inicijative:

• predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
• tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
• ministru unutrašnjih poslova da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa do danas nije prihvaćena.

Na sjutrašnje okupljanje pozvani su posebno predstavnici političkih stranaka i ministar unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore Mevludin Nuhodžić.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje

Ljupka Kovačević, koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA