Ustavni sud Crne Gore je, nakon dvije godine i sedam mjeseci, usvojio inicijativu Akcije za ljudska prava (HRA) i pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti člana 145, stava 4 Zakona o elektronskim komunikacijama koji omogućava Agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost da naredi operaterima da, neograničeno, suspenduju internet i telefonsku komunikaciju ako nađe da je to ”opravdano u slučajevima prevare ili zloupotrebe”.

Na dan održavanja parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16.10.2016, Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem internet aplikacija „Viber“ i „WhatsApp“, zbog toga što je jedan broj korisnika tih aplikacija dobio poruku da politička stranka na vlasti navodno kupuje glasove. HRA je istakla da je isključivanje aplikacije bilo protivno ljudskom pravu na slobodu izražavanja i odredbama Ustava Crne Gore, prema kojima samo nadležni sud može da spriječi širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obavještavanja iz Ustavom usko definisanih razloga. To što je jedan broj korisnika ovih aplikacija dobio neželjenu političku poruku, nije dovoljno opravdanje da se pribjegne tako drastičnoj mjeri i svim korisnicima suspenduju sve komunikacije, bez njihove volje i bez prethodnog upozorenja.

U cilju sprečavanja daljeg proizvoljnog uskraćivanja pristupa internetu, HRA je 8.11.2016. godine Ustavnom sudu Crne Gore podnijela inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 145, stava 4 Zakona o elektronskim komunikacija. U inicijativi smo naveli i stav Komiteta UN za ljudska prava (vidi Opšti komentar 34 o članu 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, tačka 43) i Evropskog suda za ljudska prava (vidi presudu u predmetu Ahmet Yildirim v. Turkey, 2012. tač. 64) da svako ograničavanje pristupa internetu, uključujući i rad operatera koji omogućavaju taj pristup, mora biti u skladu sa međunarodnim standardom slobode izražavanja, srazmjerno legitimnom cilju i neophodno u demokratskom društvu.

Ustavni sud je odluku da pokrene postupak ocjene ustavnosti obrazložio na više stranica, pozivajući se na međunarodne ugovore o ljudskim pravima i relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava i u tački 10 zaključio “da je osporenom odredbom člana 145. stav 4. Zakona zakonodavac prekoračio svoja ovlašćenja i povrijedio ustavne principe o vladavini prava, o slobodi izražavanja, odnosno o slobodi štampe i drugih vidova javnog obavještavanja i o jedinstvu pravnog poretka, iz odredaba člana 1. stav 2, člana 47. stav 1, člana 49. stav 1, člana 145. Ustava, člana 10. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda i člana 19. stav 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.”