Sudija Osnovnog suda u Podgorici, Radovan Vlaović, po drugi put je poništio odluku Skupštine Crne Gore, kojom je u decembru 2017. godine građanski aktivista Goran Đurović razriješen članstva u Savjetu Radija i Televizije Crne Gore (RTCG). Sud je tako ponovo utvrdio ono što Akcija za ljudska prava tvrdi od početka ovog maratonskog postupka, a to je da je Đurovića Skupština razriješila nezakonito, iz razloga koji nije bio propisan kao razlog za razrješenje članova Savjeta RTCG Zakonom o javnom emiteru RTCG, koji je za to bio jedini relevantan zakon (lex specialis).

Ovo je važna presuda u slučaju, koji se tiče, ne samo zaštite prava jednog čovjeka, već i vladavine prava i zaštite opšteg interesa društva da ima nezavisne institucije. Očekujemo da se tužena Skupština Crne Gore ne žali na ovu odluku i tako omogući da Đurović, bez daljeg odlaganja, stigne do pravde poslije više od tri godine.

Politička većina u Skupštini Crne Gore razriješila je 2017. godine Gorana Đurovića članstva u Savjetu RTCG zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju korupcije, jer nije blagovremeno prijavio da je za vrijeme vršenja funkcije u Savjetu bio i direktor preduzeća za proizvodnju povrća, što je protumačeno kao sukob interesa.

Sudija Vlaović je prvi put još u februaru 2019. godine odlučio da je Skupština nezakonito razriješila Đurovića, ali je tu presudu Viši sud u Podgorici ukinuo, pozivajući se na kontroverzni stav Vrhovnog suda, kritikujući obrazloženje nadležnosti osnovnog suda da sudi u takvim sporovima. U ponovljenom postupku, isti sudija je u novembru 2019. odlučio da osnovni sud nije nadležan, pozivajući se na stav Vrhovnog suda, ali je i to rješenje Viši sud ukinuo, s obrazloženjem da osnovni sud ovog puta nije dobro obrazložio zašto nije nadležan. Viši sud je postupao u vijeću sudija Nenada Otaševića, Dragiše Baletića i Mirjane Vlahović.

Dakle, pune dvije godine, parnica se vodila samo zbog navodnih nedostataka obrazloženja presude u pogledu nadležnosti osnovnog suda da sudi u sporovima protiv odluka Skupštine, prema shvatanju vijeća sudija Višeg suda u Podgorici. (O ovom problemu se detaljnije govori na kraju.)

U sporovima koje vode drugi građanski aktivisti koje je Skupština nezakonito razriješila članstva u državnim regulatornim tijelima, sudija Osnovnog suda u Nikšiću, Sanja Nikić, donijela je čak dvije presude kojima je poništila odluke Skupštine o razrješenju Nikole Vukčevića kao člana Savjeta RTCG, kao i sudija Osnovnog suda u Podgorici, Branka Zeković, koja je poništila odluku Skupštine o razrješenju Vanje Ćalović Marković članstva u Savjetu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Ove sudije su svakako istrajale u svom poslu da obezbijede sudsku zaštitu ljudima čija je prava ugrozila Skupština nezakonitim postupanjem, u situaciji kada je Upravni sud već utvrdio da za te sporove nije nadležan i kada je Vrhovni sud to potvrdio. Očekujemo da Viši sud ubrzo potvrdi i ove presude.

Ispostavlja se da u Crnoj Gori pravna zaštita protiv nezakonitih odluka Skupštine traje preko tri godine. Takva, neefikasna zaštita prava je pogubna ne samo za pojedinačne osobe oštećene tim odlukama, već i za zakonito funkcionisanje državnih organa u kojima su te osobe djelovale, odnosno za njihovu nezavisnost, koja je ugrožena nezakonitim postupanjem političke većine u Skupštini. S druge strane, ta neefikasna pravna zaštita predstavlja ohrabrenje za svaku političku većinu da članove nezavisnih državnih tijela razrješava kako poželi.

HRA zbog toga smatra da je neophodno izmjenama i Zakona o RTCG i drugih zakona, precizirati nadležnost sudova i propisati hitnost rješavanja sporova u vezi izbora ili razrješenja svih javnih funkcionera, imajući u vidu i društveni značaj tih postupaka za zakonit rad državnih institucija.

Pravnu zaštitu Goranu Đuroviću od nezakonitog razrješenja iz Savjeta od 2018. godine obezbjeđuje Akcija za ljudska prava (HRA) zahvaljujući podršci Media Defence iz Londona. Advokat Gorana Đurovića je Dalibor Tomović.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA

• DETALJNIJE O SPORU OSNOVNOG I VIŠEG SUDA OKO NADLEŽNOSTI OSNOVNOG SUDA

Na početku parnice, u februaru 2019, sudija Vlaović je usvojio privremenu mjeru i naložio da se Đurović vrati u Savjet RTCG do okončanja postupka. On se tako potrudio da Đuroviću, u skladu sa zakonom, obezbijedi djelotvornu sudsku zaštitu. Međutim, vijeće Osnovnog suda je ukinulo tu mjeru deset dana kasnije, ali bez osporavanja nadležnosti osnovnog suda da postupa u tom sporu.

Sudija Vlaović je presudom 28. februara 2019. poništio odluku Skupštine o razrješenju kao nezakonitu, iz istih razloga iz kojih je to uradio i sada, 2021. godine, a svoju nadležnost je zasnovao na članu 14 st. 2 Zakona o sudovima, koji kaže da je osnovni sud nadležan da odlučuje kada nije propisana nadležnost drugog suda, imajući u vidu da se i Upravni sud već oglasio nenadležnim s pozivom na čl. 13 st. 2 Zakona o upravnom sporu, koji kaže da se upravni spor ne može voditi protiv akta „donijetog u stvari u kojoj neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Crne Gore…“.

Tu je presudu Viši sud ukinuo, pod uticajem kontroverznog načelnog stava Vrhovnog suda, zahtijevajući da Osnovni sud drugačije obrazloži svoju nadležnost, tj. da utvrdi da li je odluka o razrješenju proizilazila iz ustavnih ili zakonskih ovlašćenja Skupštine. Sudija Vlaović se onda, u ponovljenom postupku, pozvao na načelni pravni stav Vrhovnog suda[1], i  oglasio nenadležnim, ali su sudije Višeg suda to rješenje ukinule, uz obrazloženje da su oni, zapravo, smatrali, i kad su prvi put ukinuli prvostepenu odluku, da je osnovni sud bio nadležan da ispituje odluke koje Skupština donosi na osnovu zakonskih ovlašćenja, kao u Đurovićevom slučaju, ali da nisu bili zadovoljni načinom na koji je Vlaović obrazložio nadležnost. U ponovljenom postupku je sudija Vlaović prihvatio stav Višeg suda da je Skupština postupala na osnovu zakonskih ovlašćenja, a ne ustavnih, pa da je osnovni sud zbog toga nadležan, i opet poništio odluku Skupštine o razrješenju.

Viši sud je u Đurovićevom slučaju prvi put poslije objavljivanja spornog stava Vrhovnog suda dao za pravo osnovnim sudovima da rješavaju sporove protiv odluka Skupštine, ali na osnovu kontroverznog tumačenja, da se stav Vrhovnog suda zapravo odnosi samo na odluke koje Skupština donosi neposredno na osnovu ustavnih ovlašćenja, a da je u ovom slučaju odluka  donijeta posredno na osnovu ustavnih, a neposredno na osnovu zakonskih ovlašćenja. Smatramo da taj zaključak ne proizilazi nužno iz teksta načelnog stava Vrhovnog suda kao ni iz teksta gore citirane odredbe Zakona o upravnom sporu, u kojoj je, donekle, taj stav utemeljen, već da predstavlja jedan pragmatičan manevar u cilju zadovoljenja i Vrhovnog suda i pravde za Đurovića, u stilu „i vuk sit i ovce na broju“. Ipak, ovakav stav Višeg suda je za Đurovića značio produžetak parničnog postupka za dvije godine.

Tumačenje sudija Višeg suda, koje se izričito ne suprotstavlja načelnom stavu Vrhovnog suda, značilo bi da i dalje ni osnovni sud, a ni Upravni sud, nijesu nadležni za sporove oko izbora sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, zaštitnika ljudskih prava i sloboda, guvernera Centralne banke i članova Savjeta Centralne banke CG, predsjednika i članova Senata DRI, jer te izbore Skupština, po mišljenju Višeg suda, obavlja neposredno na osnovu Ustava[2] (iako su postupci izbora propisani i posebnim zakonima), dok bi osnovni sud i Upravni sud bili nadležni za izbore „i drugih nosilaca funkcija određenih zakonom“, kao što su članovi Savjeta RTCG, članovi Agencije za sprječavanje korupcije, članovi Savjeta Agencije za elektronske medije, itd. Međutim, to stanovište Višeg suda ne dijeli i Upravni sud, koji je već zaključio da izbore „i drugih nosilaca funkcija određenih zakonom“ Skupština vrši na osnovu ustavnih nadležnosti[3], i da prema tome, taj sud za njih nije nadležan.[4] To shvatanje Upravnog suda je potvrdio i Vrhovni sud.

Viši sud u Podgorici je trebalo da prihvati tumačenje nadležnosti Osnovnog suda koje je sudija Vlaović ponudio prvi put, pozvavši se na član 14, st. 2 Zakona o sudovima, imajući u vidu i čl. 13, st. 2 Zakona o upravnom sporu, umjesto da pokušava da izađe u susret načelnom stavu Vrhovnog suda, koji je nelogičan, a s obzirom na to da je neadekvatno obrazložen, i opravdano izložen kritikama da predstavlja jedan diktat pod uticajem većinske političke volje koja je i dovela do nezakonitih razrješenja građanskih aktivista.

Isti pristup kao prvobitno sudija Vlaović, primijenile su i sudije Sanja Nikić u slučaju Nikole Vukčevića, i sudija Branka Zeković, u slučaju Vanje Ćalović Marković. Sudije Nikić i Zeković su donijele već dvije presude u istom sporu s pozivom na čl. 14 Zakona o sudovima, pa Viši sud sada svakako mora meritorno da odluči i predmet više ne može da vraća na ponovno suđenje.

Produžavanje parničenja samo zbog pitanja obrazloženja nadležnosti osnovnog suda, koja je u suštini nesporna, predstavljalo je neopravdano trošenje vremena i resursa, i uskraćivanje prava na djelotvoran pravni lijek.

Tea Gorjanc Prelević i Dalibor Tomović

[1] „Odluka Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne može se pobijati (osporavati) u upravnom sporu niti u parničnom postupku, osim kada je to izričito zakonom propisano.“ Načelni pravni stav, Opšta sjednica Vrhovnog suda Crne Gore, 27.06.2019.

[2] Ustav Crne Gore, čl. 83, tač. 13 i 14: „Skupština: … 13) bira i razrješava sudije Ustavnog suda,vrhovnog državnog tužioca i četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika; 14) imenuje i razrješava: zaštitnika ljudskih prava i sloboda; guvernera Centralne banke i članove Savjeta Centralne banke Crne Gore; predsjednika i članove Senata Državne revizorske institucije i druge nosioce funkcija određene zakonom;“

[3] Zakon o upravnom sporu, član 13 stav 2, Isključenje vođenja upravnog spora: „Upravni spor se ne može voditi protiv akta: … 2) donijetog u stvari u kojoj neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Crne Gore i Predsjednik Crne Gore.“

[4] Vidi rješenje Upravnog suda U. broj 331/18, od 19.01.2018, po tužbi Gorana Đurovića protiv odluke Skupštine Crne Gore od 29.12.2017, sudije Muzafer Hadžajlić, Vojin Lazović i Svetlana Budisavljević.