NAJAVA DOGAĐAJA – PREDSTAVLJANJE IZVJEŠTAJA O PRIMJENI STRATEGIJE ZA ISTRAŽIVANJE RATNIH ZLOČINA DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA CRNE GORE
29/06/2021Primjena Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore (2015-2021)
30/06/2021Primjena Strategije za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori iznevjerila očekivanja
Podgorica, PR pres servis – Primjena Strategije za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori iznevjerila je očekivanja, nije postojala dovoljna politička i javna volja da se svi slučajevi ratnih zločina procesuiraju, a neophodan je proaktivniji pristup državnog tužilaštva u cilju sprovođenja tog dokumenta.
To je saopšteno na okruglom stolu “Šest godina primjene Strategije za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori”, koji je organizovala Akcija za ljudska prava (HRA), povodom predstavljanja svog izvještaja.
Izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava, Tea Gorjanc-Prelević, podsjetila je da je u maju 2015. godine usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori, ocijenjujući da je njena primjena iznevjerila očekivanja.
„Jedini predmet ratnog zločina koji je za ovih šest godina procesuiran u Crnoj Gori, je predmet koji je ustupljen od strane druge države. Prema tome, ne može se reći o samonicijativnom ili proaktivnom postupanju državnog tužilaštva Crne Gore kakvo je bilo očekivano i predviđeno Strategijom“, istakla je Gorjanc-Prelević.
Ukazala je da na samom početku Strategije stoji obećanje da se istraživanje ratnih zločina mora pojačati efikasnijim istraživanjem, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim standardima.
„Iako rezultati državnog tužilaštva Crne Gore kao da nam kazuju da ratnih zločina nije bilo ni na teritoriji Crne Gore ni od strane državljana Crne Gore za koje bi oni mogli biti nadležni, svi znamo da su nažalost opšte poznate činjenice da su i na teritoriji Crne Gore i zaslugom službenika Crne Gore stradali ljudi u ratovima devedesetih“, rekla je Gorjanc-Prelević.
Podsjetila je da je posebna tema Strategije bila obaveza Tužilaštva da otvori predmete koji su, kako je navela, neuspješno procesuirani u Crnoj Gori, posebno predmete kao što su „Bukovica“, „Deportacija“ i „Kaluđerski laz“, „u kojima sudovi nisu smogli snage ni da utvrde da je izvršen ratni zločin“.
„Svi su optuženi u tim predmetima oslobođeni i te presude je kritikovala Evropska komisija kao pogrešnu primjenu prava. Nismo uspjeli da vidimo na kraju izvještaj koji bi pokazao da li se tužilaštvo uopšte ponovo bavilo ovim predmetima i na koji način“, istakla je Gorjanc-Prelević.
Savjetnica za politička pitanja u delegaciji EU u Crnoj Gori, Akvile Normantiene, poručila je da je neophodno kazniti počinioce onih koji su počinili ratne zločine, navodeći da su to tragične posljedice devedesetih godina i da svaki pokušaj da se to porekne ili da se uradi revizija ide kontra evropskog prava.
„U ovom kontekstu, drago mi je što je usvojena Rezolucija o Srebrenici od strane crnogorskog Parlamenta, koja prepoznaje i osuđuje genocid i zabranjuje negiranje genocida. Ovo je značajan korak prema daljem pomirenju na Zapadnom Balkanu“, istakla je Normantiene.
Podsjetila je da je, dok Crna Gora nastoji da sprovede Strategiju, EK prepoznala u godišnjem izvještaju iz oktobra 2020. godine da su rezultati u ovoj oblasti do sad bili ograničeni.
„Neophodan je proaktivniji pristup u cilju sprovođenja Strategije. Tako da je neohodno adresirati ratne zločine, naročito vezano za kapacitete da se oni procesuiraju. Takođe je od ključnog značaja da se obezbijedi da žrtve ratnih zločina imaju jednak pristup pravdi u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima i da i odšteta bude u skladu sa opredjeljenjem zemlje za pristupanjem EU“, kazala je Normantiene.
Rukovodilac regionalnog programa podrške suđenjima za ratne zločine u okviru Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Ivan Jovanović, smatra da je jedan od osnovnih izazova sa kojima se suočavaju sva tužilaštva i svi sudovi u regionu trka s vremenom.
„Kako prolazi vrijeme, žrtava, očevidaca, svjedoka ili potencijalnih svjedoka je sve manje, a i onih koji su dostupni da svjedoče, kako vrijeme prolazi njihovi iskazi često ne mogu da budu dovoljno pouzdani s obzirom na protok vremena“, kazao je Jovanović.
Istakao je da je potrebno ustanoviti kriterijume za odabir priorioteta među predmetima koji treba da budu procesuirani.
„Potrebno je imati strateški pristup – to može da podazumijeva donošenje nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina. Potrebna je i dalja edukacija sudija, tužilaca, policijskih istražitelja, stručnih saradnika u tužulaštvu i sudu, kao i službi za podršku žrtvama i svjedocima da se bave ovim predmetima. Posebno ako se radi o predmetima silovanja ili zločina seksualnog nasilja“, naveo je Jovanović.
Tužiteljka Vrhovnog državnog tužilaštva na radu u Specijalnom državnom tužilaštvu, Lidija Vukčević, rekla je da, kada je u pitanju procesuiranje izvršilaca krivičnih djela ratnih zločina, do sada je crnogorsko pravosuđe procesuiralo sedam slučajeva.
U svih sedam slučajeva, kako je dodala, došlo je do podizanja optužnica i desio se sudski epilog u tim predmetima.
„Smatram da još uvijek i sada, a i u prethodnom periodu, nije postojala dovoljna politička i javna volja da se svi slučajevi ratnih zločina procesuiraju. Osim rada Specijalnog tužilaštva, treba postojati i podrška od strane svih drugih nadležnih organa“, istakla je Vukčević.
Ocijenila je da je Specijalno državno tužilaštvo u prethodnom periodu postupalo u Skladu sa Strategijom, jer je podiglo na viši nivo saradnju sa tužilaštvima država u okruženju.
„Do sada je državno tužilaštvo prcsesuiralo izvršioce krivičnih djela ratnih zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore. Sada je zadatak Specijalnog tužilaštva, i u tom dijelu prikupljamo dokaze, imamo međunarodnu saradnju, da dovedemo k licu pravde izvršioce krivičnih djela ratnih zločina crnogorske državljane koji su izvršili ta krivična djela na teritoriji drugih država, konkretno Bosne i Hercegovine“, navela je Vukčević, dodajući da tužilaštvo prikuplja dokaze i u odnosu na jedan ratni zločin koji se desio na teritorji Hrvatske.
Pravni savjetnik u Akciji za ljudska prava, Đorđije Drinčić, kazao je, predstavljajući zaključke i preporuke izvještaja “Primjena Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore”, da sama Strategija nije imala rokove za sprovođenje aktivnosti, a da izvještaji o radu SDT nijesu pratili aktivnosti iz Strategije. Istakao je da „nema pokazatelja da je išta urađeno u pogledu korišćenja međunarodno-pravnih instituta kakve poznaje Međunarodni sud u Hagu, a to su komadna odgovornost, saučesništvo i pomaganje, iako je to očekivala Evropska komisija“.
„U tom kontekstu, neophodno je da se Specijalno državno tužilaštvo rukovodi iskustvom tih institucija i da koristi svu neophodnu moguću podršku koja im može služiti kao putokaz“, naveo je Drinčić.
Kazao je da kada je u pitanju transparentnost rada tužilaštva, da je evidentno da ona nije bila velika kad su u pitanju predmeti ratnih zločina.
„Neophodno je dalje raditi na jačoj javnoj posvećenosti i transparentosti“, istakao je Drinčić, ukazujući da su se od 162 saopštenja za javnost koje je SDT dalo u posljednjih 6 godina, samo 4 ticala ratnih zločina ili 2.5%.
Profesor Pravnog fakulteta i Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava, Nebojša Vučinić, ocijenio je da se ne mogu tumačiti i primjenjivati odredbe o ratnim zločinima, kvalifikaciji, saučesništvu, komandnoj odgovornosti, ako se ne uzmu u obzir međunarodni standardi.
„Ono što je karakteristika naših više sudova, nego tužilaštva, je da apsolutno ti standardi nisu uzeti u obzir. To je suština“, smatra Vućinić.
Prema njegovim riječima, u slučajevima „Deportacija“ i „Bukovica“ je namjerno pogrešno kvalifikovano djelo i primjena prava.
„Namjerno pogrešno kvalifikovanje i po praksi Evropskog suda za ljudska prava i posebno po praksi Interameričkog suda predstavlja jednu vrstu nove činjenice koja se mora uzeti u obzir da bi se preispitali pravosnažno presuđeni slučajevi, jer radi se o ratnim i zločinima protiv čovječnosti. Dakle, radi se o krivičnim djelima koja ne zastarijevaju“, rekao je Vučinić.
Advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava, Velija Murić, smatra da bi se jedino djelotvornom pravdom Crna Gora priključila uređenim pravnim sistemima, u kojima su ljudska prava i slobode zaštićena.
„Slijedeći aktuelno pravno stanovište i iskustvo, pitam se da li ima smisla govoriti o ratnim zločinima u zemlji za koju pravosudni vrh tvrdi da nije bilo rata, a kao što znamo, rata je itekako bilo i u zemlji i van zemlje“, rekao je Murić.
On je posebno istakao zabrinutost zbog toga što je prema riječima državne tužiteljke Vukčević politička volja uticala na nedostatak procesuiranja javnih zločina.
Murić je naveo da je u slučaju „Otmica u Štrpcima“ na samom pretresu, otuženi pored sebe, imenovao najmanje još trojicu izvršilaca kao učesnike događaja.
“Međutim, crnogorsko tužilaštvo nije primjetilo tu činjenicu i nije nastavilo gonjenje u odnosu na te ljude. Lično sam u tom vremenu podnio krivičnu prijavu protiv više lica, obuhvatajući vrh vlasti, posebno iz Srbije. Međutim, po toj prijavi koja je dostavljena na adresu Saveznog državnog tužilaštva u Srbiji i Crnoj Gori, nikad nisam dobio odgovor, niti je prijava odbačena, niti je odlučeno po prijavi, isto kao što mi nije odgovoreno na krivičnu prijavu koju sam 2015. podnio u slučaju Kaluđerski laz“, rekao je Murić.
Govoreći o prijavi u slučaju Kaluđerski laz, Murić je kazao da ga je te 2015. godine od vrhovnog državnog tužioca, Ivice Stankovića dobio optimističke nade da će se nešto desiti.
„Do danas nije odlučeno ništa. Ta prijava je inovirana sa činjenicama i sa detaljima. Ta prijava nije odbačena, po njoj nije odlučeno ništa. Nikad nisam pozvan da dopunim nešto ili dostavim neke dokaze. U javnosti, tužilaštvo se oglasilo dva puta u vezi sa tim slučajem. Slučaj nije završen. Blokirani su predmeti šteta, jer je Vrhovni sud kazao mora se dokazati ko je izvršilac, neoprostivo je dao takav stav. Oštećeni čekaju, biološki će nestati i nema od toga ništa“, istakao je Murić.
Kazao je da uzroci nastajanja zločina polaze od više izvorišta kao što su, kako naveo, nedovoljno ili pogrešno naučena istorija „koja nerijetko ide do toga da se jedan domicilni narod možda samo zbog vjere ili nacije izjednačava sa okupatorom za koga se zna da je odavno napustio ove prostore“. Murić je kazao da uzorci zločina mogu biti i ideološki.
Okrugli sto je organizovan okviru projekta „Ka pravdi za žrtve ratnih zločina” koji je podržala Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, u okviru Regionalnog projekta o ratnim zločinima (RWC) koji implementira Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP).